Tetraciklini su skupina antibiotika s vrlo širokom primjenom u medicini, od liječenja tako opasnih epidemijskih bolesti poput kolere pa do čestih infekcija dišnog sustava. Uglavnom djeluju bakteriostatski i u toj tradicionalnoj indikaciji se prepisuju i sferi kožnih bolesti. Međutim, njihova primjena u liječenju nekih kožnih bolesti se ne može okarakterizirati kao takvo tipično djelovanje protiv mikroba. Iskustvo u kliničkoj primjeni je pokazalo da tetraciklini mogu poslužiti kao učinkoviti lijekovi protiv upalnih procesa u koži. Njihovo protuupalno djelovanje se temelji na smanjenoj proizvodnji citokina koji sudjeluju u upali (IL-1 i TNF-alfa). Takva uloga tetraciklinske skupine antibiotika u liječenju kožnih bolesti je povijesno uvjetovana odnosno posljedica pretpostavke da su neke od njih uzrokovane bakterijama. Kasnija istraživanja su doduše opovrgnula takve početne teze, ali se iskazalo da tetraciklini ipak imaju učinka u smjeru poboljšanja stanja kože (npr. rosacea) . U tu svrhu su preporučljive doze minociklina i doksiciklina koje su upola manje od najnižih, inače preporučenih za odrasle osobe.