Sijeda kosa i dlaka polarnih životinja - sličnosti i razlike

Kosa je ostatak dlakavog omotača tijela, inače tipičnog za ostale sisavce. Smatra se da je dlakavi omotač bio vitalno važan za sisavce tijekom ledenog doba. Da li je životinjska dlaka tako presudno važna i nakon klimatskih promjena na Zemlji? Nije dostatan odgovor da je promjena klime donekle umanjila vitalnu važnost dlakavog omotača za termoregulaciju sisavaca nego je u slučaju čovjeka došlo i do njegovog evolucijskog „odbacivanja“ nakon globalnog zatopljavanja. Naposljetku, čovjek je sisavac koji znano može preživjeti bez tjelesne dlakavosti i posve ćelav, a da mu  termoregulacija ostane neokrznuta.

No, ta konstatacija nije bez izuzetaka u životinjskom svijetu. I danas još postoji  nekoliko sisavaca koji žive u polarnom pojasu i kojima je baš stanje dlakavog omotača od izuzetne važnosti za preživljavanje u tako surovim klimatskim uvjetima. Slobodnije rečeno, tamo  na Arktiku „ledeno doba“ još traje…

Polarni medvjed i polarna lisica

Odgovorimo odmah na pitanje iz naslova o sličnosti između (sijede) vlasi i dlake polarnog medvjeda. Postoji samo par sličnosti i to male važnosti:
- sijeda kosa i dlaka polarnog medvjeda nemaju pigmentna zrnca
- sijeda kosa i dlaka polarnog medvjeda dobivaju žutu nijansu starenjem.

Pojava sijedih vlasi je daleko najvažniji motiv za bojanje kose.  U toj sferi znano  vlada veća potražnja za svjetlim nijansama i onda ne čudi što je baš dlaka polarnog medvjeda privukla priličnu pozornost onih koji se bave istraživanjima za potrebe industrije sredstava za njegu kose. Naposljetku,  tzv. „platinum blond“ visoko je plasirana na prodajnim listama.

Međutim, dlaka polarnih životinja je prvenstveno neko savršenstvo glede funkcije i  posebice prilagodbe okolišu. Proučavanjem dlake polarnih životinja više dobivamo neki znanstveni model na kojem možemo još mnogo toga naučiti o funkciji tvrdog keratina, od kojeg su građeni dlaka i nokti, a za razliku od mekog keratina od kojeg je građena koža.  Manje koristi od takvih istraživanja ima u nekoj primijenjenoj sferi, kao što je industrija boja za kosu.

S druge strane, kosa više nema ni neke značajnije funkcije, a dakako niti spomena  o nekoj prilagodbi okolišu. Preostalo samo nekoliko njenih funkcionalnih značajki odnosno prvenstveno se može smatrati tzv. krunom ženstvenosti.

Dlaka polarnog medvjeda (Ursus Maritimus) mu omogućava preživljavanje i lov u uvjetima veoma niskih temperatura i gibanje po snijegu, ledenim santama te plivanje u studenoj vodi. Ona predstavlja toliko dobru toplinsku izolaciju da je polarnim medvjedima neizdrživo vruće kad je okolna temperatura 10 stupnjeva C, što je znano kao problem tih mesoždera  kad su  u zoološkim vrtovima.

Dobru toplinsku izolaciju pruža dvoslojno krzno debljine do 5 cm, s  gušćim dlakama uz kožu i rjeđim vanjskim dlakama duljine i do 15 cm, osobito dugačkim niz bedra. Uz krzneni omotač, koji pokriva cjelokupnu površinu tijela ( osim njuške i šapa), odavanje topline tijela u okolinu donekle priječi i čak 10 cm debeo sloj potkožnog sala.

Ono što odmah plijeni pozornost znanstvenika je gotovo savršena mimikrija krzna polarnog medvjeda odnosno stapanje njegove boje s bijelom bojom okoliša. Dok druge polarne životinje (npr. polarna lisica) u kratkoj ljetnoj sezoni od svibnja do kraja kolovoza linjanjem dobiju i donekle nov i primjereniji kamuflažni „uzorak“, polarni medvjed i nakon godišnjeg linjanja  krajem svibnja ostaje bijele dlake. 

Mikroskopske razlike sijede vlasi i dlake polarnog medvjeda

U zbilji, dlaka polarnog medvjeda je posve bez pigmenta ( samo tvrdi keratin). Dojmu transparentnosti i bjeline doprinosi još i zračni stupac unutar nje. 

S druge strane,  vlas ima ispod ovojnice,  među keratinskom „užadi“, umetnuta zrnca pigmenta  (melanosomi) čije temeljne boje u bezbrojnim kombinacijama onda daju neku od karakterističnih fenotipskih boja kose, npr. crnu. Kad uslijed starenja folikuli izgube pigmentnu funkciju, preostane sijeda vlas koja tek  onda,  po tom izostanku pigmentnih zrnaca, nalikuje na dlaku polarnih životinja.
Zašto industrija boja za kosu nije odveć profitirala od proučavanja dlake polarnih životinja? Ukratko, zbog razlika u strukturi između te dlake i vlasi.

I tajnu toplinskog izolatora i tajnu gotovo savršene bjeline krije središnja šupljina (medularni kanal) dlake polarnog medvjeda. Vlas može i ne mora imati središnju šupljinu, ona može biti kontinuirana ili djelomično isprekidana (nalik na crtkanu liniju), ali u slučaju polarnog medvjeda je središnja šupljina dlake kontinuirana  i čak do jedne trećine ukupnog promjera. Zrak koji ispunjava tu cilindričnu šupljinu bitno poboljša svojstva dlake kao toplinskog izolatora. Osim toga, na granici zrak/keratin nastaje cijeli niz lomova svjetlosti. Naime, ljuske keratina poredane su nalik crijepovima na krovu – dlaka polarnog medvjeda ima jedan optički „uzorak“ kad se gleda niz dlaku i drugi kad se gleda iz suprotnog smjera.  Baš kao što pogled niz krov nije isti kad gledate odozdo i kad ga gledate s najviše točke krova.  Zrakom ispunjena središnja šupljina dlake mijenja lomovima svjetlosti njena optička svojstva i zato se ona doima „više bijelom“ u snježnom ambijentu. 

Relativno široka središnja šupljina dlake, inače ispunjena  samo zrakom, uzrokuje probleme kod polarnih medvjeda u zoološkim vrtovima. U svrhu rashlađivanja, obično im  uz nastambe sagrade bazen – onda  alge iz bazenske vode „nasele“ središnju šupljinu dlake uzrokujući u konačnici zelenkastu nijansu krzna polarnog medvjeda u zatočeništvu. Naizgled sličnu pojavu bilježimo i kad se radi o kosi, nakon kupanja u bazenima. Ali zelenkasta boja kose potječe od prekomjerne koncentracije iona bakra u loše održavanim bazenskim kompleksima, a ne od spomenute izravne invazije algi.

Olojavanje dlake polarnog medvjeda je također neko savršenstvo među sisavcima odnosno nakon močenja u vodi, još mokre dugačke tzv. vanjske dlake (guard hair) se međusobno ne „slijepe“ nego ostaju zasebno. Taj detalj omogućava medvjedu da se može lagano „otresti“ vode te mnogo brže smanjiti toplinske gubitke nakon plivanja u veoma hladnoj vodi nego primjerice pas.
Kad se radi o čovjeku, kosa brzo gubi funkciju toplinskog izolatora skalpa kad je nakvašena, a i prilično je površinski ranjiva kad je mokra. Svi mehanički postupci s kosom u mokrom stanju (češljanje, brisanje ručnikom itd.) dovode do ubrzanog habanja vlasi.

I na kraju, znanstveni dokaz savršenosti te termoizolacijske funkcije dlake polarnog medvjeda su snimke medvjeda u infracrvenom dijelu spektra kad se silueta polarnog medvjeda jedva ističe na snježnoj pozadini, usprkos drastičnim razlikama temperature u nutrini tijela tog sisavca i temperature okolnog ambijenta.