Kiselost kože - što se zapravo krije iza oznake pH = 5,5 ?

Ambalažu mnogih proizvoda za higijenu kose i kože krasi oznaka da su blago kisele kemijske naravi: pH = 5,5. Da li je to mjerilo kvalitete dotičnog proizvoda? U užem smislu, ne! Radi se više o smjernici u sferi industrije sredstava za osobnu higijenu. Opisni prijevod te oznake: proizvod koji ne remeti prirodno stanje i bakterijsku floru. Danas se smatra imperativom da blago kiselu površinu kože i skalpa treba prati isključivo isto tako blago kiselim sredstvima za pranje.
 

Naime, koža se štiti od mikroorganizama svojim kiselim filmom i stalnim ljuštenjem najviše površnih slojeva. Bakterijama ne pogoduje kisela, uvjetno rečeno nestabilna (ljušteća) podloga. Zato je logičan cilj u razvoju sredstava za osobnu higijenu – i nakon njihove primjene očuvati prirodnu kiselost kože, kao štit prodoru mikroorganizama. Drugim riječima, pH 5,5 proizvodi čuvaju prirodnu kiselost što se najviše ogleda preko staništa bakterija na koži i skalpu. Više je to neka skrb proizvođača za stanje kože i kose nakon pranja nego mjerilo istinske kakvoće proizvoda.
 

Pučki rečeno, oznaku možete čitati i kao „Ne, to nije sapun!“ - i nećete mnogo pogriješiti. Spomenuti trend u sferi industrije sredstava za osobnu higijenu je velikim dijelom potaknut nepopravljivom manom sapuna - svi do jednog su kemijski lužnati (pH 9 do 10) što narušava kiseo film kože, a osim toga sapuni imaju još nekoliko nedostataka. Humoristički shvaćeno, izraz „sapun“ je skoro neka kletva u toj branši industrije.
 

Kiseo ogrtač kože (Marchionini)
 

Prva njemačka istraživanja kako se koža prirodno brani od bakterija pomoću kiselosti datiraju još od 1928. Marchionini i Schade su tada skovali izraz: Säuremantel - kiseo ogrtač kože. Kemijski gledano, taj najviše periferan sloj roževine kože(lat. stratum corneum) je film debljine samo 0,04 mm i stoga dosta ranjiv.
 

Možda najviše važna funkcija kože je obrana od mikroorganizama iz okoline. Većina mikroorganizama štetnih za čovjeka se najbolje razmnožava u kemijski neutralnom mediju (pH = 7) i kiselost im šteti. S druge strane, tijelo se štiti od njih baš prirodnom kiselinom i to na nekoliko potencijalnih ulaznih vrata:

- želučani sok ima pH oko 2,0 (i po tom svojstvu je blizu jakim kiselinama kojima se inače čiste sanitarne prostorije)
- vagina ima prirodnu kiselost pH 4 do 4,5
- koža ima pH oko 5.
 

Ako načas izuzmemo slučaj želučane kiseline gdje kiselost ujedno pomaže i razgradnji sastojaka hrane, važno je istaknuti da je bitna stalna, dakle non-stop, kiselost na periferiji organizma uz istodobno ljuštenje tih površinskih rožnatih slojeva. Na duge staze, to dvoje u sinergiji učinkovito umanji brojnost kolonija bakterija. Bakterija ima inače na koži prosječno 500 po cm2. Ali, ponegdje i do čak 5 milijuna po cm2, kao što je to slučaj u pazušnim jamama ili na stidnim predjelima. Ukoliko popusti kisela barijera, bakterije će se početi razmnožavati pojačanim ritmom i nestat će prirodna ravnoteža bakterijskih populacija na koži ( između potencijalno štetnih i štetnih).

Pranje kao „stres“ za kiseo film kože
 

Na kiselost kože utječe niz faktora: sadržaj vlage, olojenost, znojenje, anatomska regija, dob i nasljeđe. Nas prvenstveno zanima taj epizodni utjecaj vanjskih faktora na kiselost - preciznije voda u kombinaciji sa sredstvima za pranje : deterdženti, šamponi i sapuni.
 

Pranje je neka epizoda kad su površinski slojevi kože već razmekšani od vode (bubrenje roževine ili keratomalacija). Dugotrajnim pranjem nastanu mjestimično i pukotine nakvašenih rožnatih slojeva kože. To je svojevrsno kalanje keratina, a što možete zapaziti i sami nakon dugotrajnog boravka u kadi (zato vrijedi preporuka: 15 min. u kadi i onda van!). Osim toga, razvodnjen je i taj kiselkast film kože, kao vid prirodne obrane od infekcije.
 

Imajte na umu i stanje kože neposredno prije pranja. Već i samo ljetno znojenje pomakne pH kože iz kiselog prema neutralnom ili čak blago lužnatom. Bakterijama je onda znatno olakšano razmnožavanje i ljeto doista dovede veći broj osoba s infekcijama kože u liječničke čekaonice. Baš ljeti, kad je koža obično već oznojena i s većim brojem bakterija po cm2 nego inače, ukazuje se najveća potreba za čestim pranjem kože.
 

Glavni cilj u formulaciji proizvoda za pranje kože nije zato samo njihova kiselost (kao proizvoda) nego bi trebali još i ubrzati povrat kože u prirodno kiselo stanje, nakon pranja. Bakterije onda imaju manje šanse - čak i na tako nakvašenoj, omekšaloj koži s razvodnjenim kiselim filmom.
 

Ili da napišemo nepoželjan, tzv. crni scenarij zbivanja: oznojena koža s povećanim brojem kolonija bakterija, koja već ima pH nešto iznad neutralnog (pH oko 8), biva oprana nekim tradicionalnim sapunom (pH 9 do 10) i to onda dovede do još većeg pomaka u smjeru lužnato, te – paradoksalno – pranjem sapunom onda nastanu pogodniji uvjeti za daljnje razmnožavanje bakterija.
 

pH = 5,5 kao „dogma“?
 

Iz vidika struke, treba u startu odbaciti sve što je lužnato u svezi njege i higijene kože jer to bar na neko vrijeme sigurno šteti prirodnoj obrani kože od mikroorganizama. Sapuni su prvi na toj listi sredstava za higijenu i njegu kože koje treba „prekrižiti“ zauvijek.
 

A da li treba kruto inzistirati na točno pH = 5,5 na naljepnici proizvoda? Da li je šampon koji ima pH 6,5 loš proizvod u tom smislu? Ne! Kad se radi o šamponima, onda je važnije da njegova kiselost eventualno ne šteti oku nego da se u cijelosti udovolji gornjem mikrobiološkom zahtjevu. Šamponi se inače zakisele dodavanjem limunske kiseline. Zbog toga što kiselost jako nadražuje očnu spojnicu, zakisele ih tek toliko da epizodno bitno ne poremete prirodnu kiselost skalpa.
 

Suprotan primjer su tzv. otopine za pranje intimnih dijelova tijela žena. One su još više zakiseljene od pH 5,5. Zašto? Zato jer je i vagina inače prirodno još kiselija od okolne kože i onda bi njeno pranje uobičajenim sredstvima za higijenu kože značilo kemijski pomak prema blaže kiselom i time bi se stvorili pogodniji uvjeti za razmnožavanje npr. Candida albicans, čestog uzročnika vaginalnih infekcija.
 

Novija mjerenja su pokazala da je stvarna kiselost kože nešto veća nego što sugerira brojka pH = 5,5 na ambalaži. Jedno istraživanje je ustanovilo pH = 4,85 kod muškaraca i pH= 5,00 kod žena. Iz gledišta higijene kože, ta mala razlika u pH vrijednostima nam nije toliko važna. Kemičari bi se pobunili na ovu tvrdnju – u zbilji se kod pH radi se o logaritamskim odnosima i strogo kemijski gledano su te razlike daleko veće nego što sugeriraju brojke. Glavno je ipak to načelo da se kiselim sredstvima za osobnu higijenu čuva kiseli film kože. Ionako je tzv. puferski kapacitet kože takav da nakon najviše 2 h koža svojim unutrašnjim procesima vrati natrag pH na optimalnu vrijednost oko pH = 5.
 

Što češće pranje – to teže će biti koži poprimiti opet tu poželjnu kiselost filma na površini jer su vremenski razmaci između pranja premaleni. U životnoj praksi - osobe koje zbog zahtjeva radnog mjesta vrlo često peru ruke moraju osobito paziti na izbor sredstva za pranje jer koža onda „nema vremena“ za prirodan povrat kiselosti filma. Koža je tada u bitno narušenom stanju jer i niz enzimatskih procesa te čak i proces obnavljanja kože donekle ovise o pH kože.