Kako koža podnosi brijanje?

Sva pozornost prigodom brijanja je usmjerena na dlake. Ipak, većinu problema nakon brijanja uzrokuju usputne mikrotraume površnog sloja kože. Idealno brijanje bi zato mogli opisati kao postupak uklanjanja što više dlaka odnosno njihov što „niži“ prerez, ali da se pri tome napravi što manja popratna šteta okolnoj koži. Imajte na umu da se muškarac tijekom života obrije 10 do 20 tisuća puta!

Slikovito rečeno, prolaz modernih višestrukih oštrica površinom kože možemo principijelno usporediti s učinkom vozila za pripremu snježnih staza na snijegom pokrivenoj strmini. Dok iza posebnog vozila ostaju specifični poprečni tragovi u snijegu, moderne britvice s višestrukim oštricama „gužvaju“ rožnati sloj kože također u vidu poprečne karakteristične valovitosti (engl. bulges). Površina kože među oštricama gubi na tren svoju prirodnu konfiguraciju površine i postane nabrano-valovita, nalik starinskim daskama za pranje rublja. Koža i dlake brade prije brijanja moraju biti nakvašene, što znano poboljša učinak brijanja, ali  ta vlaga još pogorša situaciju u kojoj se nađe rožnati sloj kože prigodom brijanja. I on je tada razmekšan, što znači slabije otporan na traumu.  Dodatnu složenost unosi  pojava da moderne britvice „drže“ kožu napetom i prije nailaska oštrica.

Posljedice brijanja su svima znane u obliku malih posjekotina, abrazija, crvenila, suhoće i svrbeža, te čak eventualnih mjestimičnih infekcija (folikulitis). Za njihovu pojavu je odgovorno:
- fizičko oštećenje rožnatog sloja kože (aplanacija) odnosno  stvaranje posebnih  valovitih  nabora dok prolaze višestruke oštrice  (engl. bulges)
-  narušavanje kemijskih svojstava najviše površnih slojeva kože s posljedično otvorenim putevima infekcija odnosno površinskih upala.

Višestruke britvice i njihov ergonomski oblik

Mikroskopski gledano, površina kože je prilično neravan teren, s mnogo uzdignuća naročito oko otvora folikula iz kojih izviruju dlake. Prolazak oštrice je neminovno i neko popratno „ravnanje terena“ - ponekad na rubu mjestimične bolnosti odnosno čak posjekotina . Vrlo pojednostavljeno – tzv. iritacija kože nakon brijanja je uglavnom posljedica tog „ravnanja“ rožnatog sloja kože.
Britvice igraju veliku ulogu u brijanju. Prekretnica je bila pojava jednokratne britvice 1904. godine (Gillette Safety Razor). Višestruke britvice već niz godina dominiraju na tržištu. Pojavile su se tek 1971. godine, ako se zna da je ideja višestrukih oštrica zapravo vrlo stara - USA patentno pravo na 5 oštrica datira čak iz 1929. godine.

Za razliku od tradicionalne britve i prvih žileta, danas je naglasak stavljen na istezanje kože i dlaka prigodom brijanja. Zbog elastičnosti kože, već davno je zapaženo da oštrica zapravo ne siječe dlake u razini gdje dolazi do njihovog prvog kontakta, tj. samoj ravnini kože nego ih prvo istegne.  Kad su tako istegnute, tek onda ih odsijeca i to nešto iznad ravnine kože.

Višestruke oštrice su odraz nastojanja da se još jednom prereže već istegnuta dlaka, ali prije nego što se opet vrati u razinu kože (engl. retreat).  Rez je tako „niži“ odnosno odaje dojam glatkog brijanja.  Nanizane oštrice doduše režu još jednom i tako istegnut donji preostali dio dlake koji još „izviruje“, ali uz cijenu veće iritacije jer istodobno i višestruko „ravnaju“ već istegnutu roževinu kože. Istezanje kože (engl. stretch) je zato vrlo važno za glatko brijanje i nova generacija britvica ima s donje strane višestrukih oštrica posebnu skupinu vodoravnih elastičnih ureza, svojevrsne elastične nabore (peraje, engl. microfins , fin guard). Njihova jedina funkcija je da drže napetost kože iz donjeg smjera prigodom poteza britvicom.

Starinsko pravilo da ako je oštrica tupa, tada je brijanje bolno i loše – ne samo da vrijedi i dalje nego zato i pojedini proizvođači ugrađuju pokazatelje istrošenosti u britvice.

Britvice su danas metalurški vrlo napredni proizvodi, s pomno brušenim napadnim kutem i visoke čvrstoće  čelika (nerijetko legiranog s titanom). Oštrica im je prekrivena telomerskim oslojenjem i dodatno kromirana. Geometrijski oblik oštrice je nužno neki kompromis! Što oštriji napadni kut, to bolje odsijeca dlaku. S druge strane, što veći kut, to sigurnije  brijanje i manji rizik posjekotina. Najviše složene britvice imaju čak oštrice ovješene o sitne opruge, zbog protusile pri kontaktu s dlakom.
Uska traka lubrikacijskog sredstva iznad višestrukih oštrica (npr. lubrastrip) općenito poboljša klizanje i umanji trenje, ali ima svoju prvenstvenu funkciju u slučaju ponovljenog poteza. Naime, prvim potezom na tom mjestu je pjena ili gel uklonjen i onda taj kemijski film iz trake, zaostao od prethodnog poteza, posluži umjesto pjene ili gela.

Individualna tehnika brijanja – izbjegavati „izbrijavanje“

Gledano iz dermatološke perspektive, glavni cilj prigodom brijanja bi bio nanijeti što manju popratnu štetu koži. Primjetno je nastojanje dizajnera da preko oblika brijača bitno olakšaju brijanje i učine ga sigurnijim. Dosta parametara je već unaprijed, doduše neizravno,  kontrolirano samim oblikom brijača odnosno drške. Drugim riječima, već oblik modernih brijača donekle „sugerira“ pravilnu tehniku brijanja i olakša vodljivost duž kontura brade.

Ipak je i dalje bitno kako se  vodi oštrica: pritisak, kut i dugački/kratki potezi. Ta  tzv. individualna tehnika brijanja se prilično razlikuje od osobe do osobe. Dok se neki obriju u 20-30 poteza, drugima treba preko stotinu. Neovisno o individualnoj tehnici, najgori mogući stil brijanja je onaj s prekomjernim pritiskanjem kože! Beskorisno u pogledu učinkovitosti brijanja, a izrazito šteti površinskim slojevima kože. Oštrica brijača se mora voditi obzirno, uglavnom upravljana tek njegovom vlastitom težinom odnosno eventualno umjerenim potiskom, ako se konkretno radi o vrlo laganoj britvici. Smjer mora biti uglavnom „niz“ dlaku - barem u većini onih prvih (preliminarnih)  poteza. Anatomski, to bi značilo uglavnom smjerovima od obraza prema ustima odnosno od usta niz bradu odnosno niz vrat.

Izbjegavati opetovano tzv. „izbrijavanje“ pojedinih mjesta na bradi! Opetovani forsirani prolaz oštrica pojedinim mjestima će oštetiti površinski sloj kože, skinuti film prirodnih masnoća, povećati rizik lokalnih infekcija i posjekotina. Neke koristi od takvih postupaka nema jer  će ionako već prvi prolaz višestruke britvice prerezati dlaku dovoljno „nisko“.  Još jednom, danas učinkovitost britvica ima oslonac u istezanju kože, ne u pritiskanju oštrice.

Dlaka brade

Brada odraslog muškarca broji od 6 do 25 tisuća dlaka koje rastu brzinom blizu 0,3 mm na dan, što ovisi o nizu, uglavnom hormonalnih faktora (uključivo i stresna stanja).  Gustoća dlake: oko 500/cm2.

Dlake brade se mogu podijeliti na vellus i terminalne. Vellus su vrlo tanke, jedva vidljive i veoma slabo pigmentirane dlake brade prije puberteta. U odrasloj dobi ih još možete zapaziti npr. pomnim promatranjem oboda uške u ogledalu. Terminalne dlake su pak odraz stjecanja spolne zrelosti. Dlake brade „ojačaju“ pod hormonalnim uplivom  - znanstvenim rječnikom, iz vellus faze dosegnu terminalni stadij. Obično su izrazito pigmentirane. Ne samo da imaju i do tri puta veći promjer od vlasi nego se od kose razlikuju i oblikom. Dlake brade su kovrčaste, „uleknuto“ trokutastog presjeka,  dok su vlasi  redovito okruglog do blago eliptičnog presjeka.  Iz aspekta brijanja, najviše važna razlika je što dlake brade imaju nekoliko puta više slojeva kutikule – što ih čini mehanički otpornijim od vlasi, ali zato predstavljaju i daleko veći otpor prigodom rezanja. 

Tipična usporedba čvrstoće suhe dlake brade je  s bakrenom žicom sličnog promjera. Najvažnija pripremna radnja je zato kvašenje dlake brade. Nakon 2-4 minute izloženosti vodi,  opada sila nužna   za prerez dlake. Nakon 2 minute,  ta sila je samo 65 % one potrebne za prerez dlake u suhom stanju. Međutim, nakon 4 minute dosegne razinu približno 60 % i daljnje vlaženje ostane bez učinka.  Kako vlaženje, u kombinaciji s pjenom za brijanje ili gelom za brijanje, bitno mijenja i površinska kemijska svojstva kože – dovoljno je 2-3 minute za taj željeni učinak. Produljeno kvašenje jedino nanosi štetu površinskim svojstvima okolne kože. 
Štoviše, preporučljivo je brijanje nakon kupanja ili tuširanja jer je onda i dlaka brade već navlažena odnosno okolna vlaga u zraku je još visoka. Kvašenje brade može onda biti još kraće, a učinak brijanja još bolji. Ta preporuka ide ruku pod ruku i s znanim iskustvom da prljavo-masni film na koži inače smanjuje uspješnost brijanja. Čista koža ne samo da poboljšava kontakt oštrice nego onda ima i manje neravnina i lokalnih prepreka klizanju oštrice od prljave kože s mjestimičnim naslagama. Postoje i posebna sredstva za pripremu lica za brijanje, tzv. scrub formulacije – bazirane na kemijskim mikrogranulama  s ciljem odstraniti što više naslaga s kože prije samog brijanja.

Pjena, mousse ili gel za brijanje?

Već smo spomenuli poželjnu tehniku brijanja „niz“ dlaku, sa što manjom silom vođenja oštrice. Čak ni tehnički napredna rješenja modernih britvica neće dokinuti potrebu za kemijskim sredstvom koje će općenito smanjiti sile trenja prigodom brijanja.  Osim manjeg trenja između oštrice i kože, ta sredstva poboljšavaju i klizanje oštrice (produlje „potez“ ) te pomažu u nastojanju da se dlaka prereže što „niže“.  Kako dlaka raste u različitim smjerovima na bradi, takva kemijska sredstva naročito koriste kada oštrica nailazi mjestimično na dlake pod kutevima koji baš i nisu optimalni za prerez.

U uvodu smo istaknuli da je povećana hidratacija (sadržaj vlage) dlake neki preduvjet uspješnog brijanja odnosno da voda smanjuje mehaničku silu prereza. Međutim, kad bi na bradu nanijeli samo vodu, kvašenje dlake ne bi bilo ni učinkovito niti ravnomjerno. U tu svrhu se tradicionalno upotrebljavaju pjene za brijanje, a u novije vrijeme i gelovi za brijanje. Njihova glavna namjena je omekšanje dlake („zarobe“ vodu), ali danas se  ciljano radi i na što boljem klizanju oštrice.

Tradicionalne pjene za brijanje se razlikuju od tradicionalnih sapuna uglavnom po većem udjelu masnijih sastojaka. Danas su najviše tražene na tržištu u spray formi.  U njihovom formuliranju nema previše prostora za ciljana poboljšanja odnosno sve se eventualno svede na što bolju hidrataciju, preko posebnih dodataka koji povise sadržaj vlage (npr. aloe vera). Kemijska mana tradicionalnih pjena za brijanje je što su lužnate (pH oko 9), baš nalik svim ostalim sapunima. U konačnici, lužnatost uzrokuje bubrenje i crvenilo kože, a sapuni znano reagiraju i sa sastojcima „tvrde“ vode tvoreći netopljive komplekse koji također nadražuju kožu. Tko i dalje upotrebljava tradicionalnu pjenu za brijanje, neka zato skrati vrijeme na samo spomenute 2 minute.

Gelovi za brijanje pak omogućavaju znatno veću lepezu posebnih  sastojaka, počevši od polimera za bolje klizanje oštrice i manje trenje, preko glicerina za bolje vlaženje do čak mikronskih kuglica teflona koje bitno smanjuju potrebnu silu za vođenje oštrice po površini kože (do 35 %). Među potrošačima su danas postali neko sredstvo prvog izbora za uspješno brijanje, barem sudeći prema  rezultatima prodaje. Prvi  takav gel (Procter&Gamble patent) s kraja 60-ih je bio u obliku gela samo dok se ne nanese na kožu, a onda se spontano pretvarao u pjenu. Gel je posve drugačija kemijska formulacija od tradicionalne pjene za brijanje i zato nema spomenutih kemijskih mana koje su inače karakteristične za sapune. Ipak, u zbilji se ponekad viđaju rijetke, ali burne reakcije na moderne gelove za brijanje u vidu crvenila kože i pojave infekcija, kod osjetljivih osoba. U nastojanju da se gel formulacije prilagode i za kožu osjetljivih i/ili alergičnih osoba, proizvode se  posebni gelovi lišeni mirisnih sastojaka i boja.

Postoji i neki „treći“ put u formulacijama sredstava za brijanje - tzv. soap free shaving mousse. Umjesto sapunske pjene, njihov glavni sastojak su amfoterni tenzidi, inače karakteristični za dječje šampone. Oni se ne pjene tako dobro kao anionski tenzidi, ali su zato vrlo blagi i ugodni za kožu. Mousse je također u spray formi i nema ni jednu od spomenutih mana sapuna, što je i izričito naglašeno u samom nazivu (soap free). I oni se mogu dodatno oplemeniti sa samo par sastojaka za što bolje brijanje (npr. alantoin) i u tom pogledu nisu „dorasli“ gelovima za brijanje. 

Tko će imati koristi od takvih mousse pripravaka za brijanje? Prvenstveno osobe koje imaju vrlo osjetljivu kožu, razvidno kao crvenilo i sklonost mjestimičnim upalama nakon brijanja. Naime, zahvaljajući tome što je posve kemijski  različit  od sapuna, takav  mousse je kiselkast, baš kao i površni sloj kože (pH = 5) . Zato naročito dobro očuva lipidni film kože lica tijekom brijanja. U konačnici se tako smanji i nadraženost kože uslijed isušivanja i priječi razvoj bakterijskih kolonija na površini kože, preko prirodnog mehanizma obrane (kiselost ne pogoduje bakterijama). Mana je što su  osjetno skuplji od tradicionalnih pjena za brijanje, čak i od gelova.

Nedostatno ispiranje lica i brade nakon brijanja je također neki problem u primjeni. Zaostali sastojci mogu onda uzrokovati crvenilo, nadraženost ili čak, u krajnjoj liniji, kasnije uzrokovati i (foto)alergije. 

U ovom kontekstu treba samo spomenuti da je za glatko brijanje važno i „zaostajanje“ pjene ili gela među oštricama, gdje nastaju naslage i zbog nakupina kožnih stanica. Ispiranje britvice je zato važan dio postupka brijanja, a gel formulacije imaju i tu prednost da manje „zaostaju“ među oštricama.