Migracija lipida kose (tzv. \"masna kosa\")

Na kosu se gleda iz estetskog zornog kuta, prvenstveno kao svojevrsnu krunu ženstvenosti. I problemi higijene i njege kose se onda razmatraju isključivo kroz tu prizmu, iako se u zbilji možda radi o posve drugačijim uzrocima.  Pojam „masna kosa“ (greasy hair, oily hair) je dobra ilustracija manjkavih  interpretacija  i kasnijih lutanja u pokušajima da se riješi taj problem.

Radi se zapravo o „masnom“ skalpu

Izraz „masna kosa“ doduše jest opis nekog stanja, ali navodi na krivu tezu. Naime,  masnoće su dospjele na kosu s površine skalpa. Pojednostavljeno i ako načas zanemarimo čestice zarobljene u kosi iz okoline (pelud, prašina, čestice smoga i dr.), glavna odrednica tog stanja koji se naziva kolokvijalno „prljava, masna kosa“ je koliko ima masnoća na skalpu.  Drugim riječima, lojnice skalpa diktiraju to stanje odnosno njihov dnevni ritam proizvodnje masnog filma – a koji onda pasivno, u danima koji slijede, kemijskim silama biva pomican duž vlasi.

Kosa je  lipofilna (upija masnoću) te onda, pučki rečeno, naprosto pokupi taj masni film s površine skalpa. Znanstveno se taj proces naziva migracija lipida (selidba masnih sastojaka) duž vlasi.

Zanimljivo je da  vlas, iako u „podnožju“ ima svoju lojnu žlijezdu, uglavnom pokupi loj „tuđih“ lojnica i to izravnim mehaničkim dodirom. Ravna kosa upija brže nego kovrčava! Niz duge vlasi je taj proces oslojavanja masnim filmom naravno nešto sporiji…

Loj kao prirodan regenerator

U prvo vrijeme, situacija ne djeluje loše. Loj koji ima pretežni udio u masnoćama skalpa, je svojevrstan prirodan regenerator odnosno čini kosu sjajnom, podatnijom za oblikovanje te umanji statičku naelektriziranost između vlasi. Češljanjem odnosno četkanjem, čak i prolaskom prstima kroz kosu, se dodatno ubrzava ta selidba masnoća duž vlasi.

Iz tog „žanra“ migracije lipida je i starinski savjet:  100 poteza četkom prije spavanja!?

Ne! Četkanje kose škodi ovojnici vlasi, osobito kad je još vlažna ili je visoka relativna vlaga zraka. Posljedica  je mehanička mikroabrazija odnosno trgaju se krajevi ljuski - ali gledano iz tadašnje perspektive, kad nije bilo ni šampona niti regeneratora za kosu, jasno da se tim četkanjem bolje rasporedio loj duž kose i da je time kosa dobila veću sjajnost i bila podatnija. Drugim riječima, loj je bio jedini regenerator tadašnjih generacija žena na koji su mogle računati. Migracija lipida duž vlasi je onda još ubrzavana četkom da bi se taj „oslonac na prirodu“ još bolje iskoristio.

Masne naslage u kosi – čak do 7 % njene težine

Međutim, kako odmiče dan za danom, tog masnog filma koji obavija vlas ima sve više i on naposljetku težinski optereti vlas. Usput se i donekle kemijski mijenja, jer ga djelomično razgrađuju mikroorganizmi koji imaju stanište u kosi. Raste relativni udio slobodnih masnih kiselina i voštanih sastojaka u njemu. Javlja se posljedični zapah te pramenovi kose poprime dobro znani izgled „mišjih repova“.  U danima koji slijede, postaje i sve žitkije konzistencije, a o tome zorno svjedoči naziv „uljnata kosa“ (oily hair). Kosa je otežala, mlohava, slijepljena, neugledna odnosno gubi sjaj i sve teže je oblikovati kosu u frizuru. Masan film sa skalpa je dospio sve do samih vrhova kose i krajnji je čas za pranje kose!

Prevedeno na jezik brojki, od 1 do 7 % ukupne težine kose mogu predstavljati masne naslage koje se u njoj akumuliraju danima.  Nakon nekoliko dana, količina masnoća u kosi ipak ima trend stabilizacije jer se dio gubi trljanjem o jastuk tijekom spavanja odnosno češljanjem, četkanjem i sličnim tipom mehaničkog kontakta s drugim površinama.

Masne naslage kose  -  pretežno loj, a tek manji dio su masnoće epidermalnih stanica.

Najviše površan sloj kože svugdje proizvodi vlastite masnoće. Doduše, skromne  količine , ali koje su mjestimično od kritične važnosti za kožu, posebice tamo gdje nema lojnica. Slikovito - otisak prsta na staklu nam odmah razotkriva što su epidermalni lipidi. Međutim,  posebnosti skalpa su što je koža deblja te ima izuzetno velik broj lojnica (čak 900 po cm2) pa je uloga tih epidermalnih lipida doista sporedne važnosti.

Loj je po tipičnom kemijskom sastavu:  trigliceridi (35 %), slobodne masne kiseline (20%), voskovi i esteri kolesterola (19 %), skvaleni (11 %), slobodan kolesterol (9 %) i parafini (6 %). Istražuju se uglavnom  male varijacije u sastavu loja, ovisno o: klimi, rasi, spolu, dobnoj skupini ili prehrambenim navadama.

Postoje i  razlike  u kemijskom sastavu lipida kose nakon nekoliko dana,  u odnosu na stanje neposredno nakon šamponiranja:
- raste udio voštanih estera
- mijenja se omjer zasićenih i nezasićenih masnih kiselina
- raste količina monoglicerida
- pada količina estera kolesterola.

Nakon 10 dana od posljednjeg pranja kose se udio slobodnih masnih kiselina gotovo udvostruči, što govori da loj biva razgrađivan od strane mikroorganizama koji nastanjuju vlasište.

U ovom kontekstu, najvažniji je ipak trend dnevnog povećanja masnih naslaga u kosi iz smjera skalpa. Lipidi se na skalpu proizvode u dnevnoj količini 1,5 do 2 mg/cm2. Iz dana u dan nalazimo sve više masnih naslaga koje se pomiču duž vlasi, a masni film koji obavija vlas je sve deblji.

Što je još gore, postoje sojevi bakterija i gljiva koji  preferiraju baš masnoće i onda nije daleko do stanja prhuti ili čak do lagane površinske upale skalpa (seboroični dermatitis), gdje su te bakterije odnosno gljive koje se hrane masnim naslagama glavni krivci za novonastalo stanje vlasišta.

Evolucijski mehanizmi još uvijek djeluju

Postoje dnevne i  sezonske oscilacije u ritmu rada lojnica, a naročito u ovisnosti o stresu. Gdje nalazimo paralelu? Kosa je ostatak dlakavog omotača koji je sisavcima omogućio da prežive ledeno doba.  Nakvašena dlaka je znano loš toplinski izolator. Dlaka je baš kao i kosa istodobno hidrofilna i lipofilna. Prevedeno, znači da podjednako dobro upija vlagu i masnoće. Dlaka u obuhvatu masnog filma je neka a priori prednost kad se toplokrvni sisavac nađe u kišnim ili snježnim klimatskim uvjetima. Masan film će dlaku učiniti vodoodbojnom odnosno kapi će se kotrljati niz nju.  Krajnji učinak  je bolje očuvanje dragocjene topline tijela u oštrim klimatskim uvjetima.

Životinje u uvjetima stresa ili klimatskih varijacija preko autonomnog živčanog sustava podižu dnevnu proizvodnju loja, što u konačnici čini njihovu dlaku otpornijom na ekstremne klimatske uvjete. Međutim, istodobno se podebljava i film masnoća na površini kože gdje također postoji nekoliko pozitivnih učinaka. Koža je podatnija, gipka, manje sklona pucanju  (tzv. „kalanje“ mekog keratina) te bolje zadržava vlagu, što je prilično bitno kad se zna da suh zrak obično prati zimske klimatske uvjete.
Kad se radi o čovjeku, kosa više nema važnosti ni za preživljavanje niti kao toplinski izolator. Neovisno o tome što je izgubio na vitalnoj važnosti, taj mehanizam povišenja dnevne proizvodnje masnoća u nekim klimatskim uvjetima ili stresnim razdobljima se održao i u slučaju kose, kao ostatka dlakavog omotača tijela. Najmanje 10 % stanovništva ima epizodno problema zbog prekomjernih masnoća u vlasištu i ponekad ih čak viđamo u liječničkim čekaonicama (seboreja, prhut i dr.). Još veći postotak ima zadržanu tu spomenutu tendenciju - povisiti dnevnu proizvodnju loja u stresnim situacijama ili ovisno o aktualnoj klimatskoj situaciji. U nekim predjelima Azije su zabilježene razlike u sastavu i relativnim udjelima lipida kose tijekom monsuna (sezone kiša) odnosno kad se izrazito mijenja vlaga u zraku, a što podupire tezu da su evolucijski mehanizmi još uvijek „u igri“ i kad se radi o čovjeku.

Što se tiče rada i veličine lojnica, pubertet je prekretnica

Na vlasištu ima približno 100 tisuća vlasi, koje rastu iz mini organa u skalpu kojeg nazivamo folikul. Svaki folikul ima u svom sastavu lojnicu, ali kako je već spomenuto – olojavanje vlasi se vrši uglavnom od loja iz susjednih lojnica. Lojnice su pod jakim hormonalnim uplivom, ne samo što se tiče dnevne proizvodnje nego i njihove veličine. U djetinjstvu je njihova aktivnost na skromnoj razini i zato dječjim vlasištem dominiraju problemi statičke naelektriziranosti pramenova. Između ostalog, loj neutralizira i statički naboj vlasi, a dječje vlasište njime oskudijeva. U pubertetu se situacija stubokom mijenja -  dolazi do naglog porasta i veličine lojnica i dnevne proizvodnje loja. Ta nova, visoka dnevna proizvodnja loja se zadržava do 30-ih godina i onda samo malo opadne te se zadržava se na toj razini u slučaju muškog spola sve do kasnih 60-ih godina, a kad se radi o ženama sve do menopauze sredinom 50-ih. Koliko je intenzivnija proizvodnja loja na skalpu nego na drugim dijelovima kože, najbolje se vidi kod ćelavih osoba, kojima taj sjaj masnog filma predstavlja dodatnu neugodnost koju pokušavaju prikriti puderom.

Nezgodna podudarnost je da su lojnice najviše produktivne  u životnom razdoblju kad je vanjština od golemog značaja odnosno kad je spolna aktivnost na vrhuncu. I akne, česta pojava u toj mladenačkoj dobi, su također dobrim dijelom uzrokovane pretjeranim radom lojnica kože.

Kad se radi o ženama, dodatne hormonalne fluktuacije utječu i na rad lojnica: menstrualni ciklus,trudnoća, dojenje, menopauza i eventualno kontracepcijska sredstva.

Svakodnevno pranje kose te izbjegavati stres

Kao prvo, treba nedvosmisleno istaknuti da je regulacija rada lojnica izvan dometa lokalnih pripravaka za higijenu odnosno njegu kose. Doduše, moguće je pročitati pseudoznanstvena  uvjeravanja tog tipa na njihovoj ambalaži, ali iz gornjeg sažetog prikaza evolucijskih i hormonalnih mehanizama koji djeluju na lojnice je i više nego jasno da se ti procesi odvijaju na razini do koje ne dopiru pripravci za lokalnu upotrebu. Barem za sada, treba zaboraviti na sve druge mogućnosti osim svakodnevnog uklanjanja masnih naslaga iz vlasišta pomoću šampona. Nema ni lijekova kojima bi se moglo djelovati ciljano baš na rad lojnica vlasišta!

Vlasište je zahtjevna regija tijela za održavanje higijene jer se radi o području vrlo bogatom lojnicama, a zakriveno kosom koja donekle priječi učinkovito pranje - što inače nije slučaj s drugim regijama tijela.

Cilj pranja kose - odstraniti masnoće prvenstveno s površine skalpa, kružnim pokretima po glavi! Posebni šamponi za  pranje „masne kose“ se razlikuju u tome što imaju više anionskih tenzida (bolje peru!) i manje regeneracijskih sastojaka (jer je loj prirodan regenerator, a takvi sastojci bi ostavljali dodatne kemijske  naslage na kosi).  Treba se malo osvrnuti na te nešto efikasnije anionske  tenzide, aktivne sastojke šampona koji zapravo peru kosu. Njihove bipolarne molekule ulaze  hidrofobnim krajem u masne naslage i onda preko drugog, hidrofilnog, kraja odignu lojne čestice i rasprše ih u vodenoj otopini. Prigodom šamponiranja nije cilj posve ukloniti masnoće iz vlasišta, nego samo veći dio tih masnoća. Kad bi se uklonile sve masnoće iz vlasišta, nastalo bi neugodno crvenilo praćeno svrbežom, te osjećaj zatezanja skalpa, baš nalik znanom stanju suhoće kože nakon čestog pranja ruku. Dio tih masnoća koji ima zadaću učiniti kožu gipkom, podatnom i priječi gubitak vlage iz skalpa se nastoji očuvati. Tako da se u slučaju posebnih šampona za „masnu kosu“ samo  povisi udio tenzida u njima - što preko veće koncentracije, a što preko izbora anionskih tipova koji znano efikasnije peru. 

Prva preporuka za sve osobe koje se žale na probleme masnog vlasišta je da kosu peru svakodnevno! Redovitim uklanjanjem viška masnoća će posljedično nestati i cijeli niz tegoba, a ne ostavlja se ni prostora za prekomjerno razmnožavanje gljiva i bakterija, kojima je kosa prirodno stanište i masne naslage neko hranilište.

Već nekoliko desetljeća su na tržištu prisutni šamponi koji omogućavaju ritam svakodnevnog pranja, a bez rizika po kosu. Uglavnom je „cijena“ tog svakodnevnog pranja kose samo  nešto izraženije habanje ovojnice vlasi jer je vlas osjetljivija na trenje kad je u vlažnom stanju. Više smeta voda nego današnja generacija šampona, mogli bi pojednostaviti u ironičnom stilu. Pažljivim postupanjem s mokrom kosom se i ta skupina rizika može donekle umanjiti. Ne brisati mokru kosu ručnikom! Ne češljati kosu dok je mokra! Samo umotati u ručnik i kasnije fenirati izdaleka odnosno još bolje ostaviti da se suši na zraku. Ne stavljati poseban regenerator na tzv. „masnu“ kosu jer će on, preko svojih kemijskih naslaga, samo ubrzati otežavanje vlasi!

I vjerojatno treba na kraju ipak naglasiti da svakodnevno pranje kose nema posljedica u vidu pojačanog ispadanja kose, ćelavljenja ili pak nekog pretjeranog zamašćivanja kasnije.

Neke skupine će smatrati svakodnevno pranje kose pretjeranim. Uz dodatne napore, možda se može  pronaći neko zadovoljavajuće rješenje i u režimu pranja kose 3-5 puta tjedno. Pozornost treba usmjeriti prvenstveno na skalp i treba pokretima ruku utrljavati šampon u skalp da bi se preko te pojačane agitacije odstranilo još više masnog filma. Poželjno je produljiti i vrijeme šamponiranja na 5 minuta jer će se tada tenzidi još učinkovitije otplaviti masne naslage iz kose. Šampon treba birati prvenstveno prema učinkovitosti pranja, u smislu odstranjivanja masnih naslaga.  Zaboravite „naslovnu priču“ iz sfere marketinga, gdje se u prvi plan na ambalaži istakne neki „čudotvoran“ sastojak takvih šampona. Tragajte samo za onim koji vrlo efikasno pere kosu, u užem smislu uklanjanja masnih naslaga. Cilj temeljitog šamponiranja mora biti površina vlasišta, odakle se „emitiraju“ masnoće kasnije na kosu. Ukoliko se izborom šampona i produljenim vremenom šamponiranja to naposljetku i postigne, možda ipak neće biti potrebno svakodnevno pranje nego 3-5 puta tjedno.

Umjesto zaključka -  svakodnevno pranje kose bi uklonilo veći dio problema s masnim naslagama u vlasištu, ali postoji neko tradiconalno uvjerenje u stanovništvu da kosu treba prati tek jednom tjedno ili čak rjeđe.
Ne!
Vlasište odraslih osoba je zapravo  jedna od najviše zahtjevnih regija tijela za održavanje higijene jer se radi o gusto raspoređenim lojnicama, a masne naslage u kosi pogoduju razmnožavanju nekolicine bakterija i gljiva koje kasnije mogu uzrokovati epizode prhuti ili pak dovesti u konačnici do blage površinske upale (seboroični dermatitis).
Moderna generacija šampona je jeftina i neškodljiva za kosu pa gotovo nema rizika po stanje kose u režimu svakodnevnog pranja. I  ne postoji onda ni razlog zašto ne promijeniti takav uvriježeni stav iz sfere osobne higijene.