Ispadanje kose

Ispadanje kose je svakodnevna pojava koju svi opažamo, a ponekad izaziva i zabrinutost.  I stručnjaku nije uvijek lako razaznati na prvi pogled da li je prekoračen prag normale kad se radi o ispadanju kose i koji uzrok bi se mogao kriti u pozadini. Pokušat ćemo stoga približiti tu problematiku iz nešto šire perspektive, tj. kako stanje vlasišta procjenjuje liječnik za kožne bolesti. Bitno je istodobno se rukovoditi statističkim kriterijima normalnosti  i  tragati za simptomima eventualnih bolesti.

Na suprotnoj strani je niz laičkih interpretacija ispadanja kose, većinom u stilu manjkavog  „učvršćivanja“ ili „slabljenja korijena“, a na koje se čak pozivaju i oni koji oblikuju zavodljive reklame za navodna sredstva „za jačanje kose“ .  Takve tvrdnje su bez realne znanstvene podloge! Doduše, postoji iznimno rijedak sindrom labave anagene vlasi, koji je razvidan već u ranom djetinjstvu jer je vlas moguće iščupati vrlo malom silom i koji bi po naravi grubo odgovarao takvim pučkim interpretacijama ispadanja kose, ali općenito govoreći ispadanje kose nema uzroke ni u „slabom učvršćivanju“ niti u „slabom korijenu“.  A da se i ne govori da su onda i navodna sredstva za „jačanje kose“ samo uzalud potrošen novac!

Za pravilnu interpretaciju ispadanja kose je važno imati na umu cikličku narav rasta kose  i poznavati mehanizme koji dovode do ćelavosti.

Načelno govoreći, ispadanje kose može biti:
- normalna pojava (do 100 vlasi/dan)
-nuspojava lijeka  odnosno ionizacijskih zračenja (npr. prigodom liječenja tumora)
-simptom neke bolesti vlasišta
- znak pothranjenosti organizma ili stanja iznurenosti nakon teške kronične bolesti.

Gubitak do 100 vlasi dnevno je neizbježna pojava

Bezazlena i neminovna pojava je dnevni gubitak do 100 vlasi. Doduše, ima nezgodnu stranu u vidu  dodatnih troškova kad je riječ o radnim mjestima u sferi prehrambene industrije, visokih tehnologija ili zdravstva.  Prevedeno na 8h radno vrijeme, računica govori da će svaki radnik ili radnica izgubiti 10 do 20 vlasi koje bi onda mogle skončati u proizvodima ili pokvariti neki kritičan tehnološki proces.
Inače ta pojava da dnevno ispada 50 do 80 vlasi  (kao još normalno se „okruglo“ računa do 100), ima jednostavan uzrok  kojeg bi slikovito, sportskim rječnikom,  mogli nazvati svojevrstan  time out.   Još zgodniji izbor je znana sindikalistička fraza - nakon nekoliko godina neprekinute svakodnevne proizvodnje neki mini organi gdje se proizvodi vlas konačno „odu na zasluženi odmor kojeg nisu koristili godinama“.

Vlas se proizvodi u mini organu, koji se nalazi u skalpu i naziva se folikul. Za folikule vlasišta je tipičan radni režim 1000/100, tj. 1000 dana proizvodnje vlasi i zatim 100 dana mirovanja.  Znanstveno preciznije, produktivna (anagena) faza traje 2 do 6 godina, a faza mirovanja kad vlas bezbolno ispada traje 3-4 mjeseca (katagena i telogena faza). Folikul u toj višemjesečnoj fazi mirovanja gubi vlas te poprimi oblik kugle i malo se primakne površini.  Njegov otvor je tada prazan, ali samo privremeno!
Za usporedbu, nešto niže se drugačije „radi“ – dlake brade su i do tri puta deblje od vlasi, ali razdoblje mirovanja i razdoblje proizvodnje su skoro izjednačeni po trajanju. 
Nakon faze višetjednog mirovanja, kad je iz folikula bezbolno i bez sile ispala vlas koja ima karakterističan zadebljali kraj (tzv. kundak) – folikul se spontano opet aktivira iz redova stanica bočnog nabora, duboko u svojoj nutrini, i uskoro se opet izdulji u radno aktivni folikul. Nakon par dana „utone“  dublje i zatim počne opet proizvoditi vlas koja naposljetku nakon još nekoliko dana (rast cca 0,3 mm/dan) i proviri iznad površine skalpa.

Vlasište osobe bijele rase broji približno 100 tisuća vlasi i taj dnevni gubitak do stotinjak vlasi, koje možemo naći npr. na češlju ili pak jastuku, nije uopće od nekog značaja ni za stanje vlasišta niti za vizualni dojam frizure.  
Zapazite da nema pravilnosti odnosno nemoguće je predvidjeti koji mini organ gdje se proizvodi vlas će tog dana ući u stanje mirovanja (s ispadanjem vlasi koje će uslijediti za par dana), a ni njegovu lokaciju na vlasištu.  Zato se govori o individualnom, ili bolje rečeno intrinzičnom ritmu – slikovito kazano, nekom tik-tak  biološkom satu unutra u svakom folikulu. Zamislite 100 tisuća satova koji tik takaju, a nisu vremenski usklađeni – eto, to bi bilo onako „urarski“ predočeno kako ciklički funkcionira vlasište.

U određenim stresnim razdobljima života, čak i taj inače bezazlen gubitak do 100 vlasi dnevno može se reflektirati na psihu pojedinca i biti izvor dodatnih briga. Gdje se krije pozadina tako brižnog psihičkog mehanizma motrenja stanja kose? Čovjek pripada sisavcima i njima je dlakavi omotač pomogao preživjeti ledeno doba. Kosa pak predstavlja ostatak tog dlakavog omotača i više nema tu kritičnu važnost za preživljavanje, ali izgledno da su ipak ostali psihološki mehanizmi brižnog nadgledanja njenog stanja – kao da i dalje ima tako presudnu ulogu…
Kosa je oduvijek smatrana krunom ženstvenosti, te ima važan udio u opažaju vlastitog tijela i kad se radi o muškarcima, pa onda i taj estetski faktor još doprinosi kritičnosti prosudbe kad se radi o stanju vlasišta.

Kod nekih osoba jedva zamjetan nešto veći gubitak kose uslijed naglih promjena temperature zraka

Kad smo već spomenuli evolucijsku pozadinu kose, onda treba jasno istaknuti  i da je gubitak do nekoliko stotina vlasi dnevno u razdobljima godine kad se naglo mijenja temperatura uslijed smjene godišnjih doba također normalna pojava odnosno da nema ni govora o bolesti. Zašto? Za sisavce je tipično linjanje kad mijenjaju zimsko/ljetnu dlaku u ritmu smjene godišnjih doba. O toj pojavi dosta toga bi mogli izreći npr. vlasnici pasa kojima je njega psa u takvim razdobljima neki dodatan napor. Pojava sezonskog linjanja je posljedica hormonalno dirigirane sinkronizacije folikula u kojima se proizvodi životinjska dlaka - zato istodobno i to relativno vrlo velik broj folikula mijenja fazu te dlake masovno ispadaju.

Kad se radi o čovjeku, nema ni govora o nekoj, a pogotovo tako masovnoj sinkronizaciji usklađenoj s godišnjim dobima nego svaki folikul tik-taka u nekom svom individualnom ritmu. Međutim, ponekad se kod nekih osoba mogu ipak nazrijeti evolucijski tragovi takve sinkronizacije ili bolje rečeno, tek njene naznake. Dakako da nema ni masovnog ispadanja, kao u slučaju sisavaca, nego se samo neznatno poveća gore spomenuti dnevni gubitak vlasi.

Kad zapazite pojačan ritam ispadanja kose, prvo se osvrnite na meteorološku situaciju prethodnih tjedana. Ako su bile velike oscilacije temperature, bilo u pravcu zahladnjenja ili u pravcu zatopljavanja, onda ste možda jedna od malobrojnih osoba koje imaju diskretno izražen taj trag sinkronizacije iz nekih davnih vremena, kad su još Zemljom hodali mamuti.
Obično se navodi okvirno brojka do 300 vlasi/dan tijekom nekoliko tjedana kao još normalan epizodni gubitak kose zbog naglih zahladnjenja ili zatopljavanja odnosno avionskih putovanja u druge klimatske zone.

Trudnoća i menopauza – prolazan gubitak kose zbog hormonalnih fluktuacija

Već smo istaknuli da sisavci imaju hormonalno dirigirano sezonsko linjanje dlake. Kad se radi o čovjeku, ta pojava izostaje – ali hormoni su ipak zadržali određen upliv na folikule, te mini organe u koži u kojima se proizvode vlasi. Inače je zamjetna psihička uznemirenost zbog pojave ispadanja kose, a kad se radi o trudnicama i dojiljama - onda je izlišno trošiti riječi pa opisivati njihova psihička stanja tijekom trudnoće i dojenja. Njihovim riječima, one se osjećaju „preplavljene“ hormonima te su i više nego osjetljive i na neke pojave koje inače toleriraju.

Međutim, kosa tijekom same trudnoće nije izvor dodatnih psihičkih briga trudnicama. Stanje vlasišta tijekom trudnoće karakterizira određen stupanj sinkronizacije, izazvan vrlo visokom razinom spolnih hormona. Drugim riječima, gubi se inače strogo individualan ritam proizvodnje vlasi / pauziranja i mnogi folikuli vlasišta, slikovito kazano, „odgode odmor“ do poroda. Onda, dakle nakon što se razina hormona u krvotoku vrati na normalu netom nakon poroda – mnogi folikuli istodobno skončaju radno aktivnu fazu ciklusa, odbacuju vlasi i ulaze u fazu mirovanja.

Konkretno govoreći, viđaju se ponekad jako zabrinute žene koje se nekoliko mjeseci nakon poroda žale da im je trudnoća „prorijedila kosu“  te da su im puni češljevi vlasi. Prijeđen je doduše taj prag gubitka od 100 vlasi/dan – ali ta pojava nema preveliku važnost za stanje vlasišta jer je tijekom trudnoće kosa manje ispadala i onda šire statistički gledano, na godišnjoj razini, riječ  je o tek prolaznoj pojavi, kompenzatorne naravi. Zabrinutosti nema mjesta i utjeha je da će im za mjesec-dva kosa opet početi rasti. Zaključno, pojava bez većeg značaja, prethodno uzrokovana neuobičajeno visokim razinama hormona, tipičnim za trudnoću.

I u slučaju menopauze, moguća je pojava  da se u valovima tek neznatno poveća broj ispalih vlasi, ali ovaj put zbog opadajuće razine spolnih hormona u krvi.  

Da li se ipak radi o ćelavosti!?

Svi do sada navedeni uzroci ispadanja kose imaju jednu zajedničku crtu. Naime, radi se o tzv. prolaznom difuznom ispadanju kose. Bolje rečeno, nema ni uzorka niti uzroka koji bi signalizirao da se radi o bolesti. Vlasi ispadaju iz različitih predjela, znači u nekom nepredvidivom vremenskom i prostornom slijedu. Broj ispalih vlasi je dvoznamenkast,a tek iznimno i nešto veći. 

S druge strane, kad se razmatra eventualna ćelavost, prvo se gleda tzv. uzorak (pattern) ispadanja kose. Oko stručnjaka traga za karakterističnim ogoljenim prostorima gdje znano ispada kosa uslijed eventualnog ćelavljenja: prednji i postranični rub, kruna i središnji dijelovi.

Glavni uzrok gubitka kose je veoma česta nasljedna ćelavost (androgenetska alopecija) koja ima dvije tipične forme: 
- zahvaćen prednji i postranični rub vlasišta te središnji dio (uglavnom muškarci)
- poštedi prednji rub, ali zato prorijedi krunu vlasišta (uglavnom žene).

Prvo pitanje koje treba postaviti odrasloj osobi koja se žali na prekomjerno ispadanje kose je da li u obitelji ima ćelavih. Ako je odgovor: DA – onda postoji velika vjerojatnost da je baš taj nasljedan tip ćelavosti odgovoran za pojavu prekomjernog ispadanja kose.

Manje je znano da i žene, doduše u daleko manjem postotku od muškaraca, gube kosu zbog nasljedne ćelavosti . Često se gubitak kose u damskim krugovima onda pripisuje nekim posve drugim navodnim uzrocima. Dakle, ako ste žena u tridesetim ili četrdesetim godinama, imate ćelave pretke u obitelji i zapažate prekomjerno ispadanje vlasi u središnjim dijelovima vlasišta (tamo gdje bi ono bilo pod krunom) odnosno već su prorijeđeni ti dijelovi vlasišta – imate nasljedan tip ćelavosti, a da toga možda niste ni svjesni…

Dakako, procijeniti da li se radi o nasljednoj ćelavosti je mnogo lakše kad se radi o odraslim muškarcima. Glavna „bojišnica“ je prednji rub vlasišta! On biva diskretno ogoljen već nekoliko godina nakon puberteta . Uvjerite se u istinitost te tvrdnje prelistavajući stare srednjoškolske fotografije!

Oko stručnjaka prvenstveno traga za tzv. stanjenim vlasima na prednjem rubu jer je za nasljednu ćelavost tipično da muški spolni hormoni  smanje folikul (mini organ u koži gdje se proizvodi vlas). Tako smanjeni (minijaturizirani) folikul ima sve kraću proizvodnu (anagenu) fazu i  vlas se tanji te naposljetku folikul ulazi u stanje kad iz njega proviruje samo fina, kratka, jedva vidljiva, bjelkasta vlas (vellus) nalik na one koje viđamo npr. na uški ili donjoj strani podlaktica odnosno ostaje samo prazan otvor. Nakon nekoliko godina nestaje i tako minijaturan folikul, osim lojnice, te biva zamijenjen vezivnim tkivom (sjajna, ogoljena područja).

Konkretno govoreći, ako ste zapazili da prednji rub vlasišta biva s godinama izlomljen nalik na slovo M i da pojačano gubite kosu sprijeda i postranično, te u središnjem dijelu vlasišta (verteks)  - pomno promotrite pred ogledalom prednji rub vlasišta. Ako tamo nalazite vlasi koje se međusobno razlikuju u promjeru ili pak viđate tu i tamo poneku vlas koja je još zaostala usred već ogoljelog područja – ispadanje kose predstavlja simptom nasljedne ćelavosti.

Možda treba još jednom izričito napomenuti da uvodno opisani mehanizmi gubitka kose na dnevnoj bazi (do 100 vlasi/dan) uslijed faza u ciklusu nemaju uzročne  veze s procesom nasljednog ćelavljenja odnosno da se broj ispalih vlasi onda pribraja tom neizbježnom dnevnom ritmu ispadanja kose.

Uzrok nasljedne ćelavosti je što su mini organi u kojima se proizvodi vlas (folikuli) pretjerano osjetljivi na visoke razine muških spolnih hormona, ali ostaje zagonetno zašto neke folikule vlasišta (npr. one na zatiljku) ta visoka razina hormona uopće ne smeta. Zanimljivo da samo neke životinje imaju takvu  pretjeranu mjestimičnu osjetljivost folikula dlake na spolne hormone. Makaki majmuni (npr. oni koji žive i u Europi na stijeni Gibraltara) ćelave nakon stjecanja spolne zrelosti po principijelno istom uzorku, s prednjim rubom nalik slovu M, baš kao i muškarci. Dakako da se ta pojava ćelavosti među majmunima upotrebljava u znanstvenim studijama, ali je možda nužno istaknuti jedan drugi aspekt te nasljedne bolesti – ona se odvija duboko u koži čovjeka i makaki majmuna. Ostaje tajna zašto samo mjestimično folikuli „stradavaju“ od njima neprihvatljivo visokih razina muških spolnih hormona i kad se radi o čovjeku i kad se radi o makaki majmunima.

Spekulativno,  pokušaji  liječenja nasljedne ćelavosti bi trebali imati dva smjera:   1)  povećanje otpornosti folikula na hormon 2) smanjenje razine hormona samo u lokalnom krvožilnom spletu oko folikula. I jedno i drugo je za sada izvan dosega pa je trošenje novca na navodne lijekove „protiv nasljedne ćelavosti“ uzaludan poduhvat. U stvarnosti, preostaje jedino mukotrpna i „krvava“ metoda tranplantacije kose koja se oslanja na hormonalno otporne folikule zatiljne regije. Izrežu se trake skalpa iz stražnjih dijelova vlasišta i pod povećalom se usitne u male skupine po 2-3 folikula. Onda se na prednjim ogoljelim dijelovima vlasišta izrežu (ili posebnom napravom izbuše) sitne rupe u koje se umeću takve skupine po 2-3 folikula, znano otpornih na visoke razine spolnih hormona jer potječu sa zatiljka. Potrebno je nekoliko takvih dugotrajnih i skupih mikrokirurških zahvata na skalpu da bi se nakon stotina i stotina presađivanja prednji rub „popunio“ za samo par cm… U konačnici, otraga doduše ostaju „zebrasti“ ožiljci, ali zato tako sprijeda presađene stotine i stotine folikula ostanu trajno otporni na visoku razinu hormona.

I na kraju, spomenimo da se starogrčka riječ „alopecia“ (ćelavost) odnosi zapravo na bolest lisica. Zapaženo je da neke lisice imaju jedno ili više ogoljelih područja krzna i već tada je napravljena usporedba između takvog stanja dlake sisavaca i ogoljavanja vlasišta čovjeka. Da li doista postoji pandan toj bolesti lisica? Da, ali se ne radi o gore spomenutim tipovima ćelavljenja uslijed visoke razine spolnih hormona.

Nalik na opisanu lisičju bolest je alopecija areata odnosno tip uglavnom prolazne ćelavosti kojeg karakterizira opadanje kose samo s jedne ili tek nekoliko manjih površina vlasišta. Štoviše, takva bolest može zahvatiti i druge predjele tijela prekrivene dlakom (brada, obrve, spolne regije itd.). U praksi se najčešće viđaju ogoljela područja veličine kovanice. U krajnjoj liniji, u vrlo rijetkim slučajevima tzv. totalne i univerzalne alopecije areate mogu privremeno ispasti sve vlasi odnosno čak i sve vlasi i još sve tjelesne dlake.

Međutim, ta bolest nije hormonalne nego upalne prirode i smatra se (auto)imunim procesom. Vojničkim rječnikom, lokalno upalno stanje na vlasištu nastane kad se krivo aktivira obrambeni mehanizam tijela odnosno proces po raspletu nalikuje ratnim situacijama kad se izgubi oznaka i upadne u tzv. prijateljsku vatru!  Prevedeno, neka skupina folikula gdje se proizvode vlasi ili dlake postaje meta  obrambenog mehanizma tijela jer više nisu smatrani „svojim“.  Nejasan je uzrok koji dovodi do takvog ograničenog stanja ogoljelosti na vlasištu ili drugdje na tijelu. Okidač može biti dugotrajan stres, imunološke bolesti, kronične bolesti koje iznure organizam i još neki faktori  na koje se uvijek posumnja kad se pojavi alopecija areata. Uputno je zato  daljnjim pretragama organizma  pobliže istražiti i eventualnu takvu pozadinu alopecije areate.

Iako nema nekog tipičnog uzorka i regije koju zahvati, stručnom oku je lako prepoznati alopeciju areatu. Osim toga, na raspolaganju je i nekoliko lijekova protiv upale te minoksidil koji mogu opet potaknuti rast kose. Onaj najgori epilog, da kosa na ogoljelom području više ne poraste je danas vrlo rijedak…