Dječji šamponi - ne samo \"bez suza\"

I dječji šampon je koloidna otopina tenzida u vodi, nalik šamponu za odrasle.
Gledišta se razlikuju kad su u pitanju baby šamponi. Iz vidika struke, smatraju ih više nekom povijesnom prekretnicom u formulacijama nego što bi to danas bio neki pogodan izbor i za odrasle. Baby šamponi su naime 70-ih godina utrli put posve novim formulacijama tzv. svakodnevnih šampona za odrasle. Tadašnji kemijski patent o upotrebi amfoternih tenzida (tenzidi s 2 ionska centra u molekuli) u dječjim šamponima je baš vlasništvo multinacionalne kompanije koja i dan danas oglašava: „No more tears“ (Nema više suza).
S druge strane, priličan broj odraslih kupaca posegne za dječjim šamponom smatrajući ga i dalje nekim najboljim mogućim izborom i za pranje svoje kose odnosno nekom garancijom „blagosti“. Trgovački gledano, udio baby šampona na tržištu je oko 5 %. I proizvođači šampona računaju na dio odraslih kupaca koji ne kupuju taj proizvod za djecu nego (i) za sebe. Zato nam se čini smisleno razmotriti dječje šampone u tom svjetlu…
 

Posebnosti dječjeg vlasišta

Dječji šamponi su ciljano razvijani baš za dječje vlasište, a ono je još u rastu i razvoju odnosno ima niz specifičnosti u odnosu na vlasište odraslih osoba:
 

1. Lojnice još nisu u punoj funkciji. Vlasište u dječjoj dobi ima bitno manje površinskih masnoća skalpa u odnosu na odrasle. Uvjetno rečeno, lojnice skalpa „čekaju pubertet“ odnosno tek tada, na pragu odrasle dobi, počinju raditi punim kapacitetom. Dakle, uklanjanje prekomjernih masnoća nije ni postavljeno kao glavni cilj u razvoju dječjih šampona jer ih ni nema u tim količinama. S druge strane, tzv. „masna kosa“ je jedan od najčešće susretanih problema vlasišta odraslih.
 

2. Statička naelektriziranost kose. Drugi izraženi problem u vlasištu djeteta je tzv. kulonizacija odnosno pregršt statičkog elektriciteta među vlasima. One su tanke i guste. Naime, vlas djeteta je sve do puberteta približno 2 do 3 puta manjeg promjera od vlasi odrasle osobe. Broj vlasi (cca 100 tisuća) je isti kao u odraslog, ali su više prostorno zbijene. Površina skalpa je manja jer glava djeteta još raste. Kako se radi o malo razmaknutim finim vlasima – sile statičkog elektriciteta među njima (trenje vlasi o vlas, češlja o vlas) lakše dolaze do izražaja. Zato nerijetko dječje vlasi „bježe od češlja“ ili se čak čuje pucketanje. Tek u pubertetu, folikuli (mini organi u skalpu iz kojih rastu vlasi) pod utjecajem hormona okrupne i počnu „proizvoditi odrasle“ vlasi promjera 80 do 100 mikrometara – koje su deblje i zato se bolje nose sa silama statičkog elektriciteta. Rastom glave se poveća i međusobni razmak vlasi, što uz masni film zbog pubertetske aktivacije lojnica naposljetku prirodno smanji elektrostatski naboj. Neutralizacija prekomjernog statičkog naboja je visoko na listi prioriteta kad se razvijaju dječji šamponi. To pak nije više tako važno kad se radi o vlasištu odraslih.
 

I da odmah odgovorimo na dilemu iz uvoda – ne, nema smisla poticati odrasle da kupuju dječje šampone i njima peru i svoju kosu. Izuzetak su starije žene u menopauzi! Zašto? Zato jer njihovo vlasište tada donekle nalikuje dječjem vlasištu i one mogu doista očekivati nešto više od baby šampona nego od šampona za odrasle. U starosti, pada utjecaj anaboličkih spolnih hormona (menopauza) i folikuli (mini organ u skalpu iz kojeg raste vlas) gube promjer pa posljedično proizvode i vlasi manjeg promjera nego u srednjoj životnoj dobi. Također, zbog istog spomenutog hormonalnog razloga, pada i dnevna produkcija loja iz lojnica pa je vlasište starijih žena „suhlje“ odnosno postaje više nalik vlasištu djeteta. Posljedično jača i elektrostatski naboj među njihovim, sada stanjenim, vlasima - u nedostatku masnog filma. Tako da će baka koja posegne za unukovim šamponom možda naići na rješenje nekih problema sa svojom kosom. Ostali kupci mlađe ili srednje životne dobi će vjerojatno biti manje zadovoljni učincima baby šampona…

„Kontrola pjene“ – važna odlika dobrog dječjeg šampona
 

Vratimo se djeci - prvenstveni cilj u razvoju dječjih šampona je smanjiti eventualnu iritaciju očne spojnice. To se postiže i direktno i indirektno. Izravno, koriste se tzv. amfoterni tenzidi kao aktivni sastojci dječjeg šampona koji su znano blagi odnosno ugodni za pranje te imaju nizak potencijal iritacije kože i oka. Doduše, oni i slabije peru od anionskih. Loša strana amfoternih tenzida je što proizvode slabašnu pjenu, a baš čvrsta, bogata pjena omogućava lakše pranje glavice djeteta. „Kontrola pjene“ znači da je lako spriječiti da pjena šampona krene prema licu. Dječjem šamponu baziranom na amfoternim tenzidima je zato nužno dodavati tzv. pojačivače pjene (foam boosters), najčešće iz skupine betaina. Neovisno o toj marketinškoj proklamaciji da su baby šamponi „bez suza“ – odrasli koji kupaju djecu ipak moraju nastojati da drže pjenu šampona što dalje od oka i usta djeteta. „Čvrsta“ pjena, odnosno tzv. kontrola pjene, je zato neka vrlo bitna karakteristika dječjeg šampona u praksi.
Inače, pjena kao takva nema učinka u stvarnom procesu pranja kose odnosno ona nastaje tamo gore na nebitnoj granici zrak-tenzid (aktivni sastojak šampona). Međutim, da ugode kupcima - pojačivači pjene se danas redovito uvrštavaju i u šampone za odrasle jer vlada neko krivo uvjerenje da šampon bez bogate pjene slabo pere kosu.

Dječji šampon ima daleko manje sastojaka od šampona za odrasle
 

Imperativ u formulaciji šampona za djecu je i što manja upotreba mirisnih tvari. One imaju potencijal za izazivanje alergija odnosno izravno nadraživanje dječje kože i zato izbor padne obično na samo jedan parfimirani sastojak, ali prethodno temeljito provjeren testovima na možebitne alergije. Neki iskustveno provjeren miris dječjeg šampona bi bila primjerice, kamilica.
Problem su i tzv. stabilizatori, mikrobiološki inhibitori odnosno limunska kiselina (preko koje se obično prilagodi kiselost šampona prirodnoj kiselosti skalpa). Dječji šamponi imaju daleko manju lepezu takvih sastojaka nego šamponi za odrasle zbog gore spomenute podozrivosti odnosno cilj je što više smanjiti iritaciju i možebitne alergijske reakcije. I pojavljuje se pitanje otrovnosti takvih sastojaka ako dijete ipak proguta malo šampona. Moglo bi se ironično zaključiti da je „sastojak kojeg nema“ u tom smislu idealan… Formulacija dječjeg šampona ima zato redovito 10-ak sastojaka, a formulacije šampona za odrasle imaju i preko 50 sastojaka.
Umjesto zaključka – dječje vlasište mora biti prano isključivo dječjim šamponima! Oni su uostalom i „skrojeni“ baš za te specifične zahtjeve.
 

Naposljetku: da li su u pravu odrasli koji inzistiraju na upotrebi samo dječjeg šampona i za pranje svoje kose!? Diplomatski rečeno, takav izbor im neće naškoditi, ali danas nije problem naći bolje proizvode na tržištu za pranje kose odraslih. Ako načas usporedimo šampone za djecu i odrasle po nekim idealnim svojstvima koje bi trebao imati svaki šampon:
1. Učinkovito pranje, ali bez odstranjivanja površinskih masnoća skalpa u cijelosti
2. Kvaliteta i kvantiteta pjene
3. Sjaj i podatnost oprane kose
4. Lakoća raščešljavanja odnosno oblikovanja kose nakon pranja
5. Neutralizacija elektrostatskog naboja kose
6. Ugodan miris
7. Izostanak iritacije oka i kože
Možemo pretpostaviti da će dječji šamponi većinom biti nedostatne snage za odstraniti veći dio masno-prljavog filma iz vlasišta odrasle osobe, a zadovoljiti sve ostale kriterije izuzevši sjajnost, podatnost odnosno lakoću rasčešljavanja i oblikovanja. Naime, u tu svrhu se dodaju npr. silikoni i to je „udarna“ marketinška snaga tzv. 2 u 1 šampona (šamponi s kemijski umetnutim regeneratorom) koji su se tijekom godina dokazali na tržištu i predstavljaju većinu šampona za odrasle na policama.