Seboreja - višak stresa, višak loja

Čovjek pripada sisavcima, a njima je dlaka pomogla preživjeti ledeno doba. Dlakavi omotač brzo gubi termoizolacijska svojstva kad je nakvašen i loj je tada vjerojatno bio od presudne važnosti za sisavce. Olojena dlaka odbija vodu i još dodatno loj tvori film na okolnoj koži koji s nje odbija vodu. Mikroanatomski, lojnica je tik do dlake. Osim što neizravno čuva tjelesnu toplinu u hladnoj i važnoj klimi, loj ujedno priječi gubitak tjelesnih tekućina preko kože, ometa razmnožavanje bakterija na koži i daje joj gipkost. U sezoni kiša i kad je hladno, većina životinja povisuje dnevnu prozvodnju loja da bi im dlaka bila što bolja zaštita.
 

Kad se radi o čovjeku, dlakavost se svela samo na kosu, pazušne jame i stidnu regiju. Neovisno o tome što više nema dlake koja prekriva cijelo tijelo, u čovjeka su ostale brojne lojnice u koži i posebice u vlasištu. Nešto manje od 10 % pučanstva je izgleda naslijedilo tu davnu tendenciju da u stresnim situacijama, zimi kad su velike hladnoće ili pak u određenim razdobljima života povise proizvodnju loja u lojnicama kože i vlasišta, nalik drugim sisavcima.
 

Onda nastaje neko granično stanje kože i/ili vlasišta – seboreja ( od sebum lat. = loj). Ogleda se u crvenilu kože praćenom ljuštenjem. Više je to neka tendencija povišenoj dnevnoj proizvodnji loja nego bolest. Doduše, kad je jače vidljiva površinska upala onda dobiva naziv seboroični dermatitis. Odmah treba napomenuti da se radi o bezazlenoj površinskoj pojavi - relativno česta, ali se lako liječi. Crvenilo i eventualno pojačano ljuštenje kože je najviše izraženo na licu : brazde između usana i nosa, obrazi, čelo, obrve, uši. Na vlasištu su to dobro znane epizode prhuti. Rijetko zahvati i prsni koš, leđa, a ponekad čak i spolovilo. Svi navedeni predjeli su inače znano bogati lojnicama.
 

U nastanku takvih promjena na koži i u vlasištu važnu ulogu ima i gljiva Pityrosporum ovale. Ona inače nastanjuje zdravu kožu, ali se pojačano razmnožava gdje su takve deblje mjestimične naslage loja na koži i u kosi.
Paradoks - osobe sa seborejom se obično žale na „suhu“ kožu koja se ljušti iako je u stvarnosti koža, pučki rečeno, „previše masna“ i baš to je uzrok kasnijih nevolja.
 

Dijagnoza se obično postavi već na prvi pogled jer se vide neoštro ograničena crvenkasta žarišta s žućkastim ljuskama na gore spomenutim tipičnim mjestima. Zima dovodi više osoba sa seborejom u liječničke čekaonice. U liječenju seboreje je najviše važno izbjegavati stresne situacije poput konfliktnih situacija na radnom mjestu ili u obiteljskom okruženju. Time nestaje taj evolucijski uzročno-posljedični mehanizam da organizam povisuje u stresnim situacijama dnevnu proizvodnju loja te onda jenjava većina tegoba s kožom ili kosom na koje se inače žale liječniku. Izričaj iz strukovnog slanga „bukti seboreja“ je slikovit za takve epizode kad osoba pod intenzivnim stresom (npr. rastava) posjeti liječnika.
 

Temelj liječenja seboreje su danas posebni šamponi s dodanim sredstvom protiv gljiva. Već je spomenuta gljiva P. ovale koja ima stanište u kosi i na koži, a kolonije postaju brojnije kad ima mjestimično debelih naslaga loja i otežavaju situaciju s ljuštenjem i crvenilom. Takvi šamponi imaju dvojni učinak: 1) odstranjuju prekomjerne naslage loja s kože i/ili vlasišta 2) sastojak protiv gljiva desetkuje brojnost njihovih kolonija. Često pranje smiruje stanje kože i/ili vlasišta jer se njime odstranjuje masni film i priječi razmnožavanje gljiva koje imaju afinitet prvenstveno prema masnim tvarima.
U težim slučajevima, gdje je izraženija upala (seboroični dermatitis), lokalni kortikosteroidni pripravci su zahvalan izbor jer relativno brzo eliminiraju upalu i crvenilo.
 

Na upalnu komponentu djeluju i neki antibiotici, a ako su gljive naročito izražen problem – onda su antimikotici (lijekovi koji ciljano djeluju na gljivične kolonije) u vidu kapsula obično neki učinkovit vid liječenja.
 

Na kraju vrijedi istaknuti da često pranje bitno umanji izglede za seboreju. Pranje odstrani masni film s površine kože i kose, a onda više nema lokalnih uvjeta za prekomjerno razmnožavanje gljiva koje imaju afinitet prema masnim tvarima. Današnja generacija šampona odnosno sindeta (kratica od sintetski deterdženti za tuširanje s oznakom pH 5,5 - većinom tekući) s jedne strane je blaga i omogućava često pranje kose i kože, a s druge strane svi do jednog dobro odmašćuju. Sindetima je inače to neka uvjetno rečeno mana, odnosno u njihovu formulaciju se zbog tog učinka obično dodaju i neke umjetno proizvedene masnoće da bi bili prihvatljivi i za kožu starijih osoba. Međutim, u ovom kontekstu prekomjernog olojavanja kože je brzo i efikasno odmašćivanje i više nego dobro došlo.
 

U duhu one znane izreke da je bolje spriječiti nego liječiti – ako ste skloni seboreji, perite se što češće imajući na umu da je skidanje prekomjernih naslaga loja s kože ili iz kose neki prvi korak u tom smjeru. Uz redovito pranje, izbjegavajte hladnoću i vjetar i izmaknite se što je više moguće stresnim situacijama!