Alergija na sunce

Osim znanih tegoba kao što su toplinski udar i opekline, sunčeve zrake mogu biti odgovorne i za popratne alergijske reakcije (fotoalergije). Učestalost te alergije je ograničena na par postotaka pučanstva, a većinom se radi o mladim ženama. Kako nastaje takva alergija? Za sada je nejasno… Pretpostavka je da ultraljubičaste zrake promijene neka svojstva osunčanih predjela kože i onda nastupa paradoksalna reakcija – ti osunčani predjeli kože postaju “meta” obrambenog sustava jer ih ostatak organizma sada smatra “stranim”.

U zbilji to izgleda tako da u osunčanim dijelovima kože dolazi od oslobađanja histamina i onda uslijedi alergijska reakcija koja se ogleda u crvenkastim mjehurićima i popratnom svrbežu. Dostatno je vrlo kratko vrijeme “ekspozicije”, kako bi rekli fotografi. Već nekoliko minuta izloženosti suncu djeluje kao “okidač” kasnijeg niza zbivanja na razini imunološkog sustava tijela. Tipična slika bi bila pojava osipa na predjelima kože izloženim suncu: lice, dekoltirana  tzv. V zona vrata i vanjska strana ruke odnosno noge. Vrlo rijetko je ta alergijska reakcija toliko ozbiljne naravi da ugrožava život.  Još jedan paradoks je da je alergija na sunce najviše izražena u proljetnim mjesecima, a kako ljeto odmiče – alergijske reakcije na koži su manje burne. Opaženo je da postoji nasljedna sklonost alergijskim reakcijama na sunčeve zrake.

Dodatna komplikacija je što neke tvari u hrani, kozmetičkim pripravcima ili lijekovi mogu uzrokovati pojavu fotoalergijskih reakcija i u osoba koje inače nisu alergične na sunce. U tim slučajevima “okidač” alergijske reakcije je kemijska tvar koja tek pod utjecajem sunca promijeni svojstva kože u gore opisanom smjeru alergijske reakcije. Možda najčešći scenario je crvenilo nakon uporabe dezodoranta ili kreme – što je lako za dijagnosticirati i laicima.

Neki lijekovi imaju znane nuspojave u obliku fotoalegijskih reakcija. Zato ih valja izbjegavati ljeti kad je intenzivno sunce (npr. tetraciklinski antibiotici, sulfonamidi). U ovom kontekstu je jasno da moraju biti istodobna nazočna dva uzroka: lijek odnosno kozmetičko sredstvo i sunce. Zato se govori o egzogenim fotodermatozama - što bi u prijevodu značilo: izvana uzrokovana upalna bolest kože izazvana svjetlom.

Da li ste alergični na sunce?

U svrhu orijentacione dijagnoze, traže se odgovori na ova tri pitanja:
1. Da li imate epizode svrbeža i popratnog crvenila kože samo na osunčanim dijelovima kože?
2. Da li se to pojavljuje na koži unutar prva dva sata izloženosti suncu ili dan-dva nakon što ste stigli na ljetovanje?
3. Da li su takve tegobe najviše izražene u proljeće, a kasnije tijekom ljeta su nešto slabije izražene?

Iz znanstvenog aspekta, postoji dakako još niz pitanja  na koja treba odgovoriti u procesu dokazivanja. Počevši od kliničke slike odnosno dijagnoze (da li se radi o solarnoj urtikariji ili PMLE), eventualnog uzimanja uzorka kože na analizu tkiva mikroskopom itd. Znanstveni kriterij za ovu skupinu bolesti (fotoalergije ili nešto širi pojam: fotodermatoze): umjetno se izazove alergija na izvor svjetla koji odgovara Suncu (po spektru zračenja). Tada se na promatranom dijelu kože jasno vidi da je baš svjetlo, a ne nešto drugo,  pokrenulo taj niz zbivanja u smjeru alergijske reakcije.

Mjere prevencije i kada potražiti pomoć liječnika

Iz gore iznesene naravi bolesti je razvidno da će pomoći sve mjere predostrožnosti koje izravno ili neizravno štite kožu od sunčevih zraka. U praksi to znači potražiti sjenovite kutke odnosno za vedra dana ne boraviti na otvorenom, posebice između 10-16 h kad je zračenje Sunca  intenzivno.  Nošenje pokrivala za glavu, nedekoltirane odjeće dugih rukava odnosno dugih hlača i cipela umjesto sandala će također koristiti u tom smjeru prevencije. Kožu treba zaštiti prije izlaska i to zaštitnim sredstvom koje pruža visoku razinu zaštite (SPF 30 ili više). Uputna je i zaštita za usnice – poželjno ona  s oznakama “alpine” jer  blokira sunčevo zračenje i u ekstremnim ambijentima zimi odnosno kad je riječ o  odbljesku od vode ljeti. Imaju doduše  i manu - ostavljaju vidljiv bjelkasti film pigmenta na usnama.

Uz te mjere predostrožnosti najčešće neće biti ni potrebe za liječenjem jer tu doista vrijedi da je “spriječiti bolje nego liječiti”. Ipak, ako osip s popratnim svrbežom zahvati i površine kože koje su bile pod odjećom odnosno ako osoba primijeti oticanje u regiji glave i vrata (vjeđe, usne) uz popratnu promuklost i malaksalost – neka smjesta potraži liječničku pomoć. 

Osobe koje su sklone takvim pogoršanjima bi trebale tijekom ljeta svakodnevno uzimati lijekove protiv alergije (antihistaminici). Danas postoji naprednija generacija takvih lijekova koji ne izazivaju pospanost i umor odnosno vrlo malo utječu na normalan ritam života (izbjegavati ih moraju jedino vozači odnosno osobe koje upravljaju strojevima jer ipak malo umanje brzinu reakcije). Dakako da će baš za tim lijekovima, ali u jednokratnoj dozi,  posegnuti i  liječnik kad mu se javi osoba s izraženom alergijom na sunce. U mnogim slučajevima pomaže i kortikosteroidna krema koja će lokalno ublažiti simptome na koži i umanjiti svrbež.

Sretna okolnost je što je alergija na sunce uglavnom blago izražena bolest, a tek vrlo rijetko predstavlja ozbiljno kliničko stanje.