Akne i sklonost samoubojstvu

Glavni cilj u liječenju akne je izbjeći ožiljke koji  bi mogli trajno unakaziti lice. Takvi teški oblici akne se viđaju uglavnom kod mlađih osoba koje imaju i nasljednu sklonost aknama. U njihovom  liječenju se danas obično posegne za retinoidima, skupinom lijekova (derivati vitamina A) koji mijenjaju orožnjavanje kože.  Iako takvi lijekovi imaju neke nuspojave poput suhoće sluznica i eventualnog utjecaja na oko, ipak je najviše alarmantno što se glavnom predstavniku te skupine, izotretinoinu, pripisuje i povećana sklonost samoubojstvima.  Ta veza nije doduše statistički nedvosmisleno dokazana dosadašnjim studijama. Dermatolozi i psihijatri u praksi ipak vode računa i o tom aspektu liječenja teških oblika akne.

Akne su bolest kože tipične za razdoblje spolnog sazrijevanja kad je samopoštovanje i percepcija vlastitog tijela u stalnoj mijeni. Ukratko, radi se o osobama u burnom razdoblju odrastanja i mnogobrojnih interakcija na psihosocijalnom planu. Inače, akne prema svojoj prirodi kao bolest kože nemaju nekih komplikacija na planu cijelog organizma, izuzevši jedino taj možebitan fatalan epilog kad mladu osobu dovedu u stanje depresije koja ponekad skonča i samoubojstvom. 

Govoreći konkretno, dvojba koja se javlja u liječničkoj praksi - da li su retinoidi pogodni za sve one koji po ozbiljnosti kliničke slike akne ulaze u taj krug kandidata  ili kod nekih psihički više ranjivih osoba treba ipak  izostaviti njihovu primjenu ?
Inače su to lijekovi koji mijenjaju orožnjavanje kože i relativno učinkovito prorijede akne, uz napomenu da je trajanje liječenja tijekom nekoliko mjeseci. U ovom konktekstu je otegotna okolnost što se radi o lijeku koji postupno dostiže terapijsku koncentraciju u krvi i onda se posljedično još mjesecima nakon prestanka liječenja zadržava u organizmu, sve dok ne bude posve eliminiran.  Javlja se sumnja da ipak postoji mala skupina kod kojih bi dugotrajno liječenje retionoidima moglo povećati sklonost samoubojstvu. Još nema jasnog znanstvenog odgovora da li bi povećan rizik samoubojstava bio nuspojava lijeka ili se pak radi o narušavanju kakvoće življenja i umanjenom samopoštovanju zbog akne, a što bi u konačnici, dakle nevezano uz liječenje retinoidima, moglo dovesti do tako neželjenog raspleta kao što je samoubojstvo ili što je češće - pokušaj samoubojstva.

Švedsko istraživanje je pokazalo da doduše postoji nešto povećan rizik samoubojstava u skupini onih koji su liječeni retinoidom (izotretinoin) i da opasnost traje i do 6 mjeseci nakon prestanka liječenja. Međutim, nije ustanovljena uzročno-posljedična veza.  Istraživanje je ukazalo istodobno da i  izostanak učinkovitog liječenja teških oblika akne rezultira povećanim rizikom samoubojstva.

U liječničkoj praksi je onda ponekad teško odvagnuti da li je pred vama mlada osoba koja ima depresivne epizode koje bi moglo odagnati učinkovito liječenje teških oblika akne ili baš suprotno -  one bi se još mogle pogoršati uslijed prepisanog lijeka.
Srećom pa danas imamo na raspolaganju i lokalne pripravke retionoida koji bi mogli biti zahvalan izbor baš za takve slučajeve s težim oblicima akne, kad se radi o osobama sklonima depresiji ili već imaju zabilježen pokušaj samoubojstva.