Akne i antibiotici - premalo strpljenja i prevelika očekivanja

Too little, too late! ( Premalo , prekasno!) - tako bi možda u par riječi mogli opisati učinkovitost antibiotika kad se liječe akne, promatrano iz zornog kuta nestrpljivih tinejdžera.
 

Akademski gledano, glavni cilj liječenja akne je izbjeći stvaranje ožiljaka koji bi mogli trajno unakaziti kožu. Procjenjuje se da najmanje 70 % mladih osoba ima epizodno problema u vidu akne i većinom se radi o blažim do srednje izraženim slučajevima gdje antibiotici predstavljaju lijek prvog izbora. Mogu se prepisati kao lokalni pripravci ili oralno (tablete, kapsule). Antibiotici u tim slučajevima jesu učinkoviti, ali djeluju samo na bakterijsku/upalnu komponentu akne. Liječenje obično potraje tjednima ili čak mjesecima do vidnog poboljšanja. Ponekad, nakon višemjesečnog liječenja antibiotikom, dolazi i do pojave relativne otpornosti bakterije. Onda se mora ili promijeniti antibiotik ili pak korigirati doza prethodnog naviše. Kad se radi o djevojkama, dugotrajno liječenje antibioticima otvara i pitanja poput narušene učinkovitosti oralne kontracepcije.
Dodatni uteg u prepisivanju antibiotika je što antibiotici iz skupine tetraciklina, koji inače predstavljaju pogodan izbor za liječenje akne, imaju kao nuspojavu fotosenzibilizaciju preko kože. U stvarnosti to znači da bi trebalo izbjegavati tu skupinu antibiotika u godišnjim dobima odnosno predjelima s mnogo sunčanih sati. Hrvatska je zemljopisno gledano velikim dijelom u krugu država sa sredozemnom klimom i mnogo sunca.
 

Zašto antibiotici nisu u stanju posve ispuniti mladenačka očekivanja?
 

Antibiotici kasne na lokalno poprište akne. Tinejdžerskim rječnikom : „kad je već prošlo pola filma“.
 

Postoje četiri momenta u nastanku akne - posljedično i četiri točke zahvata za lijekove:
1. Povećana količina loja. U pozadini te pojave su žlijezde lojnice u koži koje pod utjecajem naglog priliva spolnih hormona u pubertetu postanu krupnije te zatim povisuju dnevnu proizvodnju loja na mjestimično pretjeranu količinu. Bez puberteta odnosno prateće „plime“ spolnih hormona nema akne! U mladenačkoj svakodnevnoj zbilji je to razvidno kao masan film na koži, naročito na licu i leđima.
2. Poremećaj keratinizacije folikula. Pod pojmom keratinizacija podrazumijevamo orožnjavanje površnih slojeva kože. U nekom idealnom scenariju, slijed orožnjavanja bi morao biti savršen: vremenski i prostorno. U razdoblju od par tjedana se zamijeni kompletna površna roževina kože odnosno ona koja se ljušti i otpada bi zatim trebala biti zamijenjena novim „friškim“ rožnatim slojevima koji netom proviruju ispod. Ipak, mjestimično dolazi do zastoja u toj smjeni odnosno stvara se previše roževine na nekom mjestu (mjestimičan višak se naziva hiperkeratinizacija). Ako prigodom te „smjene slojeva“ nastane višak baš na mjestu gdje je lojna žlijezda, nastat će lokalni čep i loj više neće moći istjecati iz nje. Da približimo tu tematiku svakodnevnim zapažanjima – recimo da su posljedica tog čepa znani komedoni s crnom odnosno žućkastom „glavom“. Komedoni su neke preteče akne odnosno uglavnom je samo pitanje proteka vremena kad će se na tom mjestu formirati akne.
3. Začepljena lojnica s rastućom nakupinom loja zatim biva naseljena bakterijskim kolonijama, a obično dominira soj Propionibacterium acnes. Nastaje kemijska razgradnja lojne nakupine pod djelovanjem bakterija ispod čepa i lokalno se time stvaraju preduvjeti za iritaciju i kasniju upalu. Tek tu, dakle u nekom trećem činu i već na pragu upale, postoji točka zahvata za antibiotike. Oni mogu samo suzbiti bakterijske nakupine unutar lojnice i tako umanjiti izglede za kasniju lokalnu upalnu reakciju.
4. Upala – dobro znani simptomi poput crvenila, lokalnog bubrenja i eventualno čak bolnosti. Najgori ishod je kad upalni proces zadire i u dublje slojeve kože te kasnije mogu ostati ožiljci, što se viđa uglavnom kod nekih osoba s nasljednom sklonosti akne odnosno kod ostalih tek mjestimično.
 

Idealnog lijeka koji bi istodobno „pokrio“ gornja četiri faktora nastanka akne nema. Antibiotici djeluju u točkama 3 odnosno 4 - i to obično tek za nekoliko tjedana.
 

Danas najviše moćni lijekovi kojima raspolažemo su retinoidi i oni imaju usmjereno djelovanje na drugu točku (hiperkeratinizacija odnosno utječu na smjenu slojeva kože). Na žalost, imaju i nekoliko nuspojava. Između ostalog, ne smiju se prepisivati djevojkama koje bi mogle ostati trudne tijekom liječenja. Oni ostaju rezervirani samo za teže slučajeve.