Glavni cilj mora biti odvraćanje onih koji razmišljaju o tetoviranju. Tetoviranje nosi rizik infekcija, alergičnih reakcija i nerijetko znači unos opasnih teških metala u organizam. Teški metali su s jedne strane otrovi na staničnoj razini. S druge strane, na razini cijelog organizma, mogu kasnije uzrokovati i smetnje pri nekim radiološkim pretragama (magnetska rezonancija), što obično slijedi u nekim dramatičnim situacijama kad je život ugrožen iz nekih posve drugih razloga.
Zato treba jasno i nedvosmisleno istaknuti odmah na početku - čak i kad bi se tetoviranje izvodilo uz velike mjere predostrožnosti, inače nalik medicinskim, opet su rizici neprihvatljivo veliki.
Što je tetoaža?
Postupak unošenja različitih pigmentnih čestica u nešto dublje slojeve kože (dermis) naziva se tetoaža. U prvom planu su oduvijek tetoaže koje se izvode u dekorativne svrhe. Ostale su samo sporadično važne epizode kad barutne, metalne ili čestice asfalta skončaju u dermisu kože žrtava eksplozija ili prometnih udesa.
Da li su opasnije amaterske ili profesinalno napravljene?
Istaknut ćemo nekoliko razlika pa zaključite sami…
Profi tetoaže: vrlo bogate bojama i vrlo velike gustoće, dubina uglavnom ravnomjerna.
Amaterske tetoaže: jednostavniji motivi, manja lepeza boja ( priručni pigmenti poput tinte, tuša ili smjesa biljnih tvari) i dubina im jako varira.
Profi tetoaže znače unošenje veće količine i više raznorodnih pigmenata.
Amaterske ostavljaju za sobom doduše manje količine pigmenta – međutim, mjestimično skonča još i dublje od prethodno spomenutih.
U pogledu alergijskih reakcija - vrijedi istaknuti da priručni pigmenti u amaterskoj tetoaži mogu ostati zagonetka glede kemijskog sastava, ako bi nastupile eventualne komplikacije. Statistički gledano, crvena boja je izgleda naročito „zloglasna“ što se tiče alergijskih reakcija ili komplikacija.
U slučaju profi tetoaža se pak redovito unosi daleko veća količina pigmenta (ornamenti, motivi, figure) i eventualna alergijska reakcija može biti još burnija, baš zbog brojnijih, gustih uboda.
Neovisno o tome kako je nastala, kod osoba s nasljednom sklonosti, na mjestima tetoažnih uboda se mogu pojaviti kasnije i neke kožne bolesti kao što su lihen i psorijaza.
Primjena lokalnog anestetika i „kreme protiv upale“ znači zakonski sivu zonu
Profesionalno izvedene tetoaže se obično rade posebnom električnom napravom čija šuplja igla ubada u kožu nalik igli šivaćeg stroja te ostavlja za sobom kapljicu tinte. Taj postupak ima određenu bolnost, koja djelomično ovisi i o regiji tijela , npr. pregib lakta više boli. Izaziva i manje točkasto krvarenje na mjestima uboda. Kako onda na koži ne treba imati zalihu pigmenta, profi postupak omogućava površinsku anesteziju preko prozirnog gela.
Za razliku od toga, amaterske tetoaže, gdje se nanosi prvo kapljica tinte na kožu i onda ubada iglom kroz kap, u toj improviziranoj situaciji ne ostavljaju mogućnost lokalne anestezije.
U gornjem kontekstu izraz „profesionalno“ više govori o papirima i poreznom statusu odnosno upotrebi određenog seta pribora nego što bi bio garancija da je postupak doista i izveden „profesionalno“ iz medicinskog zornog kuta. Ne, o tome nema ni govora! Zapazite da mjestimična krvarenja i eventualna upotreba lokalnog anestetika za ublažavanje boli ujedno znači da je prijeđen zakonski prag odnosno time se ulazi u sferu invazivnih postupaka rezerviranih samo i isključivo za liječničku struku. Na žalost, o tome da je prijeđen taj zakonski okvir najbolje svjedoče i kasnije bolesti odnosno nuspojave.
Bakterijska i virusna infekcija
Ono što vrijedi istaknuti u prvi plan – tetoviranje znači probijanje kože, a tim činom su otvorena vrata za infekciju. Neka vas ne zavedu jednokratna igla u napravi za tetoviranje i jednokratne rukavice na rukama osobe koja se time bavi. Ne, to nije dostatno… Probijanje kože traži višestruku prethodnu dezinfekciju kože nalik onoj koja prethodi kirurškom rezu, a to se obično ne radi. Osim toga, i sve uokolo mora biti sterilno ili se nalaziti na steriliziranim površinama. Prostorija u kojoj se to vrši bi morala podlijegati istim propisima koji vrijede za operacijske dvorane u bolnicama. Na žalost, većina biva zavedena jednokratnom iglom i rukavicama, a ni ne gleda uokolo što sve prljavo je u kontaktu s rukavicama osoba koja vrši tetoviranje odnosno da li je i to sve sterilno.
Stoga ni ne čudi što određen postotak tetoaža ima ishod u vidu bakterijske infekcije. Dobro poznati rani simptomi su: upala, crvenilo, bolnost, čak mjestimično istječe i gnoj na pritisak.
O kasnijim komplikacijama, kad bakterije jednom uđu u organizam, ni ne treba trošiti riječi jer i laici znaju da sretnici prođu samo s lokalnim simptomima upale, a oni manje sretni sa sepsom (bakterije u krvotoku) i eventualnim širenjem infekcije prema unutrašnjim organima.
Virusne infekcije su pak posebice opasne jer se u salonima za tetoviranje mogu „zaraditi“ i hepatitis B ili C odnosno čak i HIV (koji uzrokuje AIDS). Pod nekim okolnostima, navedene virusne infekcije mogu imati i smrtni ishod.
Lokalne virusne infekcije su tzv. HPV tipa odnosno ponekad se mogu u ožiljku nakon tetoviranja zapaziti sitne plosnate bradavice. Njihova pojava je nedvojben dokaz da je tetoviranje vršeno pod uvjetima koji daleko odstupaju od standarda medicinske struke jer se prenose priborom s osobe na osobu. Ne moraju se pojaviti neposredno nakon tetoviranja nego s vremenskim odmakom.
Keloidi
Probijanje kože znači neminovno i kasnije zacjeljivanje rane. I u toj fazi mogu zbivanja krenuti u krivom smjeru. Naime, određen broj osoba ima sklonost stvaranju atipičnih ožiljaka - visoko uzdignutih tvrdih rubova. Inače se ta pojava ponekad viđa nakon operativnih zahvata, a naročito često u crne rase. Dakako da i nakon tetoviranja mogu nastati keloidi, kako se stručno nazivaju takvi nepravilni, pučki rečeno ružni, ožiljci. S jedne strane će pojava keloida drastično narušiti izgled tetoaže, a s druge strane će tražiti i određene kasnije medicinske intervencije.
Keloidi su obično tvrdokorni i postoji nekoliko pristupa u njihovom liječenju: kortikosteroidni pripravci koji se uštrcavaju lokalno, liječenje primjenom leda (krioterapija) ili njihovo omekšavanje posebnim, silikonski oslojenim, proizvodima u obliku listića koji se inače koriste za smanjivanje ožiljaka nakon operativnih zahvata.
Umjesto zaključka, navest ćemo rezultate nekoliko istraživanja - većina onih koji su se podvrgnuli tetoaži nakon 15 godina kaje se zbog toga i žele se „riješiti“ tetoaže, na bilo koji način. Na žalost, uklanjanje tetoaža je neki Sizifov posao i postoji nekoliko metoda, a niti jedna od njih nema odlučujuće prednosti. Štoviše, mukotrpno uklanjanje tetoaža može također nositi određene komplikacije poput ožiljaka. Danas se najbolji rezultati pripisuju laserima, ali se radi o vrlo skupim napravama i rezultati donekle ovise o pigmentima, tj. bojama konkretne tetoaže.
Uzimajući u obzir niz rizika koje nosi tetoviranje i još kasnije možebitne tegobne načine otklanjanja tetoaža – glavno je na prijedlog niječno odgovoriti: Ne, hvala!
Pristanak na tetoviranje znači cijelu lepezu popratnih medicinskih problema…